Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje Organizovani transport |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1944
Jezik: Srpski
Autor: Strani
IMA PEÖAT NA PRVOJ STRANI, I NA ISTOJ DEO LISTA JE ISEÖEN: Ostalo je u odliönom stanju u odnosu na godinu ütampe
Zagreb : Naklada Dubrava 1944 211 strana
Johan Huizinga - U sjeni sutrašnjice - O dijagnozi zla od kojega boluje naše vrijeme - djelo izvorno nastalo 1935. godine
`Živimo u opsjednutom svijetu - a to znamo. Ni za koga ne bi bilo nešto neočekivano kada bi se jednog dana nenadano razbuktala ta naša ludost u bjesnilo, koje bi, kad bi se stišalo, ostavilo sirote europske ljude tupe i izgubljene; motori bi još i dalje šumjeli, zastave bi još dalje lepršale - ali duha više ne bi bilo.
Svagdje se sumnja u održivost društvenog sistema u kojem živimo, svagdje se javlja neodređen strah od bliže budućnosti, osjećaj propadanja i raspada kulture. Nisu to samo zebnje koje nam nadolaze u besanim noćnim časovima, kada plamen života tiho tinja. To su promišljena očekivanja koja se temelje na opažanju i sudu. Činjenice nas pritiskaju. Jasno vidimo kako su gotovo sve stvari, koje su se nekad pričinjale čvrstim i svetima, postale kolebljivima: istina i čovječnost, razum i pravo. Vidimo državne oblike koji više ne funkcioniraju, proizvodne sisteme koji su u agoniji. Vidimo društvene sile koje povećavaju svoje djelovanje do besmislenosti. Čini se da bučni stroj tog našeg veličajnog vremena počinje zapinjati.
Najednom se nameće protivna teza: nikad nije bilo vremena u kojem bi čovjek bio toliko ozbiljno svjestan zadaće: i na održanju i usavršenju zemaljskog blagostanja i kulture. Nikad prije nije rad bio u takvoj časti. Čovjek nikad nije bio tako spreman djelovati i usuditi se svaki tren žrtvovati svoju odvažnost i svoju vlastitu opstojnost za opće dobro. On nije izgubio nadu.
Nužno je, ako želimo spasiti ovu kulturu i ako ne želimo da ona utone u vjekove barbarstva, nego ako želimo, održavajući najviše vrjednote, koje su njezino nasljedno dobro, pronaći prijelaz u novo i čvrsto stanje, da si suvremenici polože točan račun o tome koliko je već uznapredovalo rasulo koje joj prijeti. Tek od nedavnog vremena postalo je općenitim raspoloženje propasti, koje nam prijeti, i raspadanja kulture, koje