Cena: |
Želi ovaj predmet: | 8 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: .
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Kao nova
Marksizam
Postmarksizam
Marxovo nasljeđe
Naslovne stranice
Uvod
Zagorka Golubović – Šta ostaje od Marxovog nasleđa, a šta valja preispitati?
Žarko Puhovski – Marxova metoda u analizi vlastita neuspjeha
Milan Brdar – Nasleđe Karla Marksa: politička metafizika, zavedena emancipacija i propala nada
Svjetlana Nedimović – Prećutano marxovo naslijeđe u političkoj filozofiji: Arendt, Castoriadis i mogućnost teorije revolucije
Dragan Prole – Marks: kritika stranog u otuđenoj povesti
Žarko Paić – Pregorijevanje povijesti? Marx – Heidegger u “novome vremenu”
Divna Vuksanović – Marksovo nasleđe i mediji
Marko Oršolić – Marxova kritika religije danas
Alpar Lošonc – Spasava li spinozistički marksizam kritiku političke ekonomije?
Vladimir Premec – Bit filozofije i teškoće istinskog filozofiranja – transtemporalne vrijednosti Marksovog mišljenja
Bilješke o autorima
Karl Hajnrih Marks (nem. Karl Heinrich Marx; Trir, 5. maj 1818 — London, 14. mart 1883) je bio nemački filozof enciklopedijskog uma, politički ekonomista, istoričar, novinar, sociolog, mislilac i jedan od najvećih kritičara kapitalizma i teoretičar socijalističke misli, vođa radničkog pokreta i vodeća ličnost Prve internacionale.
Karl Marks
Karl Marx 001.jpg
Datum rođenja
5. maj 1818.
Mesto rođenja
Trir
Pruska
Datum smrti
14. mart 1883. (64 god.)
Mesto smrti
London
Ujedinjeno Kraljevstvo
Škola
Univerzitet u Bonu, Univerzitet Fridrih Vilijam
Epoha
XIX vek
Regija
Nemačka, Francuska, Belgija, Velika Britanija
Škola filozofije
Dijalektički materijalizam, socijalizam
Interesovanja
Filozofija istorije i društva, klasni i ekonomski odnosi, politička ekonomija, radničko pitanje, politika, istorija i kritika kapitalizma
Ideje
Proleteri svih zemalja, ujedinite se!, Manifest komunističke partije, eksploatacija radnika, otuđenje, Kapital
Uticaji od
David Rikardo, Robert Oven, Adam Smit i Georg Vilhelm Fridrih Hegel
Uticao na
Filozofiju XIX i XX veka, Vladimir Ilič Lenjin, Josif Visarionovič Staljin, Mao Cedung, Josip Broz Tito, marksizam, frankfurtsku školu, egzistencijalizam, Fidel Kastro, Če Gevara
Potpis
Karl Marx signature.svg
Rođen je u Triru u obrazovanoj porodici pravnika, posle gimnazije studirao je pravo u Bonu i Berlinu ali se paralelno bavio i filozofijom, političkom ekonomijom, istorijom, sociologijom, novinarstvom i umetnošću. U toku i nakon studija postao je član mladohegelovskog Doktor kluba. Doktorirao je u Jeni 1841. sa temom iz istorije filozofije: Razlika između Demokritove i Epikurove filozofije prirode. Bio je glavni urednik Rajnskih novina u Kelnu 1842. koje je pruska vlada ubrzo zabranila. U Parizu 1843. je pokrenuo Nemačko-francuske godišnjake i upoznao svog kasnijeg 40-godišnjeg prijatelja i saradnika Fridriha Engelsa. Nakon progona iz Francuske 1845. preselio se u Brisel. Tamo je sa Engelsom stekao priznanje za pisanje a njegova socijalno-politička orijentacija je sazrela. Pridružio se jednoj tajnoj levičarskoj grupi Savez pravednih u Londonu. 1848. je organizovao prvi Rajnski demokratski kongres u Nemačkoj i suprotstavio se pruskom kralju zbog raspuštanja pruske skupštine. Kada je prognan iz Nemačke i ponovo iz Francuske, konačno se preselio u London 1849. gde je proveo ostatak života. Radio je kao evropski dopisnik za Njujork tribjun (1851—62). Gotovo ceo život je proveo u emigraciji, (Francuska, Belgija, V. Britanija), često proganjan i u velikoj materijalnoj oskudici. Svestrano je učestvovao u osnivanju i političkom organizovanju radničkog pokreta u evropskim industrijskim centrima.
U svojim delima stvorio je potpuno nov i originalan pogled na svet i društvo, novu interpretaciju svetske istorije i izložio analizu društvenih odnosa. Smatra se za jednog od osnivača moderne sociologije. Njegova misao svoje izvore ima u evropskom humanizmu, engleskoj političkoj ekonomiji, nemačkom klasičnom idealizmu i socijalnom utopizmu. Njegov pisani opus je impozantan; smatra se pojedinačnim piscem koji je izvršio najveći uticaj na svetsku istoriju. Teško je izdvojiti koje mu je delo najuticajnije. Iz interpretacija njegovih pogleda i teorijskog rada i pisanih dela izrastao je jedan od najdominantnijih pravaca u evropskoj i svetskoj filozofiji XX veka: marksizam. Neki smatraju da je njegovo najznačajnije delo „Kapital“ (prvo izdanje 14. septembar 1867), u kojem je praktično uspostavio i modernu političku ekonomiju kao nauku. Njegova anticipacija novog komunističkog društva delimično je izložena u Komunističkom manifestu (u čijem pisanju je učestvovao i Fridrih Engels). Osnovne ideje Manifesta će kasnije uticati na formiranje i širenje komunističkog pokreta, pojavu socijalističkih revolucija i razvoj socijalizma u svetu. Njegovi pogledi na bitna filozofska, sociološka, ekonomska i politička pitanja ovde su samo fragmentarno ocrtani izlaganjem njegove biografije.
Biografija
Bibliografija Uredi
Razlika između Demokritove i Epikurove filozofije prirode, (doktorska disertacija) (1841. izdata 1902.)
Kritika Hegelove filozofije državnog prava (1843. izd. 1927)
Prilog jevrejskom pitanju (1843)
Pisma Rugeu iz 1843.
Ekonomsko-filozofski rukopisi iz 1844. (1844. izd. 1932.)
Sveta porodica ili Kritika kritičke kritike. Protiv Bruna Bauera i drugova, sa Engelsom. (1845)
Teze o Fojerbahu (1845. izd. 1888, u Engelsovoj redakciji)
Nemačka ideologija (1845. izd. 1932)
Bijeda filozofije (1847)
Manifesta komunističke partije (sa Engelsom) (1848)
Najamni rad i kapital (1849)
Klasne borbe u Francuskoj (1850)
Adresa Centralnog komiteta Saveza komunista
Osamnaesti brimer Luja Bonaparte (1852)
Otkrića o istoriji diplomatije 18. veka
Prilog kritici političke ekonomije (1859)
Teorije o višku vrednosti (izd. 1905)
Kapital. Kritika političke ekonomije, prva knjiga (1867)
Kritika Gotskog programa (1875. izd. 1891.)
Odabrani članci