ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Godina izdanja: K213
Jezik: Srpski

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Potpis!

Romac, Ante, hrvatski pravnik (Glavice kraj Sinja, 7. IX. 1923 – Zagreb, 7. IV. 1992). Diplomirao (1953) te doktorirao (1963) iz područja rimskog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Obnašao pravničke dužnosti u vojnoj službi (1953–70), nakon čega je (1970–86) predavao rimsko pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Autor je mnogobrojnih radova iz gotovo svih područja rimskog privatnog, javnog i vojnoga prava. Osobito su značajni njegovi prijevodi s komentarom rimskih pravnih izvora: Ulpijanova Knjiga regula (1987), Sentencije J. Paula (1989), Zakonik dvanaest ploča (1994), Justinijanove Institucije (1994). Glavna djela: Izvori rimskog prava (1973), Rječnik rimskog prava (1975), Rimsko pravo (1981), Rječnik latinskih pravnih izraza –Vademecum iuridicum (1985), Minerva: Florilegium sententiarum Latinarum – Florilegij latinskih izreka (1988).


Dr Ante Romac (Glavice kraj Sinja, 7.9. 1923. - Zagreb 7.4.1992.) hrvatski je pravnik i historičar, poznat kao autor udžbenika za rimsko pravo.


Prof. dr. Ante Romac rođen je 7. rujna 1923. u mjestu Glavice
- Sinj, gdje je završio osnovnu školu i Franjevačku klasičnu
gimnaziju. Dalje školovanje, prekinuto na neko vrijeme zbog
ratnih prilika odnosno zbog vezanosti uz vojnu službu,
nastavio je 1949. upisavši se na Pravni fakultet u Zagrebu.
Pošto je diplomirao (1953), a sve do izbora za izvanrednog
profesora na istom fakultetu (1970), radio je u vojnim
ustanovama, na raznim pravnim poslovima, posebno onima iz
područja upravnog i radnog prava. U tom je razdoblju položio
i pravosudni ispit (1957) te stekao doktorat pravnih znanosti,
obranivši tezu Stvaranje feudulnih odnosa i rimsko postklasično pravo. Radom na
toj tezi, ali i na nizu članaka o drugim manje sveobuhvatnim temama iz rimske
gospodarske, pravne i dr. povijesti predodredio je svoj dolazak na Pravni fakultet
u Zagrebu. Njegovih preko petnaest godina rada na Pravnom fakultetu u Zagrebu
(redovnim profesorom postao je 1975) rezultiralo je zato ne samo uspješnim
nastavničkim radom, već i nizom članaka i knjiga, koje ga izdvajaju kao izuzetnu
znanstvenu individualnost među nastavnicima rimskog prava od samog početka
oblikovanja ove discipline kao samostalnog nastavnog predmeta na zagrebačkom
Sveučilištu. I godine nakon umirovljenja (1986), gotovo do same smrti (1992),
profesor Romac je, unatoč bolesti, ispunio intenzivnim znanstvenim radom
sudjelujući - pored ostalog - i u radu na znanstveno-istraživačkom projektu
Hrvutska državno pravna povijest i njen europski kontekst, surađujući s Hrvatskim
društvom klasičnih filologa kao njegov vrlo cijenjeni član itd. Iz tog razdoblja
potječe nekoliko njegovih vrlo značajnih, novih radova (knjiga).
Znanstveno djelo profesora Romca obuhvaća preko deset knjiga te više od
pedeset članaka, rasprava, recenzija itd. Tematika tih djela pokazuje da je njihov
autor svoj znanstveno-istraživački rad koncentrirao na dvije vrlo nezahvalne
struke: sjedne strane, na rimsko pravo, izučavanje kojeg pretpostavlja složenu
metodologiju rada, široku humanističku obrazovanost te poznavanje gotovo svih
povijesnih i pozitivnih prava, i, s druge strane, na vojno pravo, u bavljenju kojim
profesor Romac nije u nas imao ozbiljnih prethodnika.