ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2015.
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Što je autor? / Michel Foucault


Zagreb 2015. Mek povez, format 13,5×20,5 cm, 77 strana.
Knjiga je nekorišćena (nova).



Izlaganje Michaela Foucaulta `Što je autor?` održano 1969. i objavljeno iste godine u Bulletin de la Société française de philosophie predstavlja jedan od ključnih priloga o temi autorstva u 20. st. Prije svega zbog toga što se pojavljuje u okviru rasprava u kojima se tijekom 1960-ih i 1970-ih pod presudnim utjecajem francuske intelektualne scene zbiva preispitivanje niza kategorija i kritike tradicije u brojnim humanističkim disciplinama.

Ta se rasprava može sagledavati kao dokument jednog vremena kako zbog toga što ostaje kao bilješka razvoja ili prijelaza u novu etapu Foucaultovih analiza, tako i zbog toga što bilježi preokupacije razdoblja u kojem nastaje. Međutim dosegom i dugovječnošću ova rasprava nadilazi ograničenost trenutka vlastitoga nastanka.

Posrijedi je ključno teorijsko djelo u kojemu Michel Foucault elaborira kategoriju funkcija-autor, te uvodi pojam diskurziviteta tvrdeći da začetak diskurziviteta pripada istom tipu kao i utemeljenje bilo koje znanstvenosti. Ovo autorizirano Foucaultovo predavanje uvod je u moguću tipologiju diskursa i razmatranje o uvjetovanosti subjekta, tj. oblika u kojemu se nešto poput subjekta može pojaviti u poretku diskursa. Riječ je o iznimno važnome tekstu koji je neosporno utjecao na karakter tzv. postmoderne umjetničke produkcije.

Michel Foucault (Poitiers, 1926. - Pariz, 1984.), jedan je od najznačajnijih mislilaca 20. stoljeća. Svojim je opusom bitno utjecao na suvremene socijalne i humanističke znanosti. Bavio se promišljanjem problema moći, seksualnosti, ludila, znanja, kritikom društvenih institucija... Predavao je na raznim sveučilištima u Francuskoj, Švedskoj, Poljskoj, Njemačkoj, Tunisu i SAD-u. Godine 1984. umire od AIDS-a.

Njegova djela imala su velik utjecaj na druge znanstvene discipline, Foucaultov utjecaj vidljiv je u humanističkim i društvenim znanostima. Poznat je po svojoj kritici raznih socijalnih institucija, psihijatrije, medicine i zatvorskog sustava, te po svojim idejama o povijesti seksualnosti. Njegove teorije usmjerene su na moć i odnos između moći i znanja, a njegove ideje vezane za diskurs u odnosu na zapadnu misao bile su široko raspravljane i primjenjivane.

Foucault je također bio protivnik svih socijalnih institucija koje su uključivale identitet, što uključuje sve od indentiteta muškarac/žena i homoseksualnosti, do kriminalaca i političkih aktivista. Tvrdi da se većina znanstvenih istina o ljudskoj prirodi ne temelji na činjenicama već na etičkim i političkim stavovima određenog društva. Tako u svom djelu `Povijest ludila u doba klasicizma` zaključuje da ludilo nije znanstveno otkriće koje tvrdi da je ludilo mentalna bolest, već je proizvod upitnih društvenih i etičkih obaveza. Navedenu činjenicu prikazuje različitim objašnjenjima ludila kroz povijest - od krivog balansa tjelesnih tekućina do mentalne bolesti.

Najvažnija su mu djela `Povijest ludila u doba klasicizma` (1961), `Rađanje klinike. Arheologija medicinskog pogleda` (1963), `Riječi i stvari. Arheologija humanističkih znanosti` (1966), `Arheologija znanja` (1969), `Nadzor i kazna. Rađanje zatvora` (1975), `Povijest seksualnosti 1: Volja za znanjem` (1976), `Povijest seksualnosti 2: Upotreba uživanja` (1984), `Povijest seksualnosti 3: Skrb o sebi` (1984).