Cena: |
Želi ovaj predmet: | 6 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1976
Jezik: Italijanski
Autor: Strani
Machiavelli
odlično očuvano
italijanski jezik
originalno delo
1976/1 edizione, Garzanti Classici collana:
Nikolo Makijaveli (ital. Niccolò Machiavelli; 3. maj 1469 — 21. jun 1527) je bio italijanski politički filozof tokom renesanse.[1][2] Njegovo najpoznatije delo, Vladalac (Il Principe), je knjiga namenjena da bude priručnik za vladare.[3] Izdata nakon njegove smrti, knjiga je zagovarala teoriju da „cilj određuje sredstvo“, što se smatra ranim primerom realpolitike. Uobičajena je pogreška da se kaže da cilj opravdava sredstvo, što Makijaveli ni u jednom svom spisu nije napisao. Makijaveli je prvi mislilac koji je uočio da politika ne podleže etičkim principima, jer opravdati nešto znači to učiniti etički ispravnim.[4][5][6][7]
Nikolo Makijaveli
Portrait of Niccolò Machiavelli by Santi di Tito.jpg
Nikolo Makijaveli
Datum rođenja
3. maj 1469.
Mesto rođenja
Firenca
Firentinska republika
Datum smrti
21. jun 1527. (58 god.)
Mesto smrti
Firenca
Firentinska republika
Epoha
Filozofija Renesanse
Regija
Zapadna filozofija
Interesovanja
Politika, Vojna teorija, Istorija
Ideje
Makijavelizam, Utilitarizam
Uticaji od
Cicerona, Tita Livija, Salustija Krispa, Ksenofonta
Uticao na
Tomasa Hobsa, Džejmsa Haringtona, Rusoa
Izraz makijavelistički danas opisuje usko, samo-interesno ponašanje, i vodi mnogim nepravilnim shvatanjima Makijavelijeve filozofije.[8]
Nikolo Makijaveli
Biografija
Učenje Uredi
Nikolo Makijaveli je poznat kao autor rečenice: „Cilj opravdava sva sredstva“, mada se ona tako formulisana ne nalazi ni u jednom njegovom delu.[9] On je smatrao da svako, pa tako i vladar ima jednu količinu moći, a cilj jeste da se ta moć što je moguće više uveća. Pri tome vladar mora biti izvan običajnih moralnih kočnica, što znači da hrišćanski moral i politika nemaju i ne mogu imati nikakvih dodirnih tačaka. Sve što uvećava moć i vlast jeste ispravno primenjivati. Iako se neki Makijavelijevi saveti mogu smatrati beskrupuloznim, sam Makijaveli upozorava da realno ne treba mešati sa idealnim.[9] U svom najpoznatijem delu, Vladaocu, piše:
„ Tu se sad postavlja pitanje: da li je bolje da te ljudi ljube ili da te se boje. Odgovor je, da bi najbolje bilo i jedno i drugo; no kako je to dvoje teško sastaviti, mnogo je sigurnije, da te se ljudi boje, negoli da te ljube, ako već oboje ne možeš postići. Jer o ljudima se uopšteno može kazati: nezahvalni su, nepouzdani, pritvorni, izbegavaju opasnosti i pohlepni su za dobitkom; dok im dobro činiš, tvoji su, nude ti svoju krv, imetak, žene i decu, kako sam vam već kazao, kad je potreba daleko; no kad se nevolja primakne, okreću se. Propada vladar, koji se posve oslonio na njihove reči, pa se nije ni na šta pripremio; jer prijateljstva, koje se dobijaju za platu, a ne veličinom i plemenitošću duha, kupuju se, a ne poseduju, pa se u pravo vreme ne mogu upotrebiti. Osim toga, ljudi se manje ustručavaju da uvrede nekoga, koji želi da ga ljube, negoli nekoga, koji im uliva strah; jer ljubav se podržava vezom zahvalnosti, samo što ljudi, budući da su opaki, tu vezu raskidaju, kad god im je to od koristi; strah se pak podržava neprestanom pretnjom kazne. ”
— Vladalac[9]
Spisi Uredi
Ovo je spisak Makijavelijevih glavnih radova (napisao ih je više od 30 tokom svog života):
Discorso sopra le cose di Pisa, 1499
Del modo di trattare i popoli della Valdichiana ribellati, 1502
Del modo tenuto dal duca Valentino nell` ammazzare Vitellozzo Vitelli, Oliverotto da Fermo, etc., 1502 (Description of the Methods Adopted by the Duke Valentino when Murdering Vitellozzo Vitelli, Oliverotto da Fermo, the Signor Pagolo, and the Duke di Gravina Orsini)
Discorso sopra la provisione del danaro, 1502
Decennale primo (poem in terza rima), 1506
Ritratti delle cose dell`Alemagna, 1508-1512
Decennale secondo, 1509
Ritratti delle cose di Francia, 1510
Discorsi sopra la prima deca di T. Livio, 3 vols., 1512-1517
Il Principe, 1513 (The Prince)
Andria, comedy translated from Terence, 1513 (?)
Mandragola, prose comedy in five acts, with prologue in verse, 1513
Della lingua (dialogue), 1514
Clizia, comedy in prose, 1515 (?)
Belfagor arcidiavolo (novel), 1515
Asino d`oro (poem in terza rima), 1517
Dell`arte della guerra, 1519-1520 (The Art of War)
Discorso sopra il riformare lo stato di Firenze, 1520
Sommario delle cose della citta di Lucca, 1520
Vita di Castruccio Castracani da Lucca, 1520 (The Life of Castruccio Castracani of Lucca)
Istorie fiorentine, 8 books, 1521-1525 (History of Florence)
Frammenti storici, 1525.
Other poems include Sonetti, Canzoni, Ottave, and Canti carnascialeschi