ISBN: Ostalo
Godina izdanja: K113
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Knjiski blok (Tabak) pozuteo od starosti, sve ostalo u dobrom, i urednom stanju!

SADRŽAJ:
Predgovor trećem izdanju -
Predgovor drugom izdanju
Uvod
I DEO - RAZOTKRIVANJE PITANJA O ISTINI NA OSNOVU ISKUSTVA UMJETNOSTI

I. TRANSCENDIRANJE ESTETSKE DIMENZIJE
Značaj humanističke tradicije za duhovne nauke
Problem metode
Vodeći humanistički pojmovi
Obrazovanje
Sensus communis
Moć suđenja -
Ukus
2. Uticaj Kantove kritike na subjektiviranje estetike -
Kantovo učenje o ukusu i o geniju
Transcendentalna odlika ukusa
Učenje o slobodnoj i prianjajućoj ljepoti
Učenje o idealu ljepote
Interes za lijepo u prirodi i umjetnosti
Odnos između ukusa i genija
Estetika genija i pojam doživljaja
Prodor pojma genija
O porijeklu riječi » doživljaj«
Pojam doživljaja
Granica umjetnosti doživljaja. Rehabilitacija alegorije
3. Obnavljanje pitanja o istini u umjetnosti -
Problematičnost estetskog obrazovanja
Kritika apstrakcije estetske svijesti

II. ONTOLOGIJA UMJETNIČKOG DJELA I NJEZINO HERMENEUTIČKO ZNAČENJE
1. Igra kao linija vodilja ontološke eksplikacije
Pojam igre
Preobražaj u tvorevinu i totalno posredovanje
Vremenitost estetskog
Primjer tragičnog
Estetske i hermeneutičke posljedice
Valencija bitka slike
Ontološka osnova okazionalnog i dekorativnog
Granična pozicija književnosti
Rekonstrukcija i integracija kao hermeneutički zadaci

II DEO - PROŠIRENJE PITANJA O ISTINI NA RAZUMIJEVANJE U DUHOVNIM NAUKAMA
1. POVIJESNA PRIPREMA
1. Upitnost romantičke hermeneutike i njezine primjene na istoriku
Bitna mijena hermeneutike između prosvjetiteljstva i romantike
Pretpovijest romantičarske hermeneutike
Šlajermaherov nacrt univerzalne hermeneutike
Nadovezivanje istorijske škole na romantičarsku hermeneutiku
Smetenost naspram ideala univerzalne povijesti
Rankeov istorijski pogled na svijet
Odnos između historike i hermeneutike kod J.G. Drojzena
2. Diltajevo zaplitanje u aporije istorizma
Od spoznajno-teorijskog problema povijesti ka hermeneutičkom utemeljenju duhovnih nauka
Procijep između nauke i filozofije života u Diltajevoj analizi istorijske svijesti
Prevazilaženje spoznajno-teorijskog postavljanja pitanja putem fenomenološkog istraživanja
Pojam života kod Huserla i grofa Jorka
Hajdegerov nacrt hermeneutičke fenomenologije

OSNOVNE CRTE TEORIJE HERMENEUTIČKOG ISKUSTVA
1. Uzdizanje povijesnosti razumijevanja u hermeneutički princip
Hermeneutički krug i problem predrasuda
Hajdegerovo otkriće predstrukture razumijevanja
Diskreditovanje predrasude putem prosvjetiteljstva
Predrasude kao uslovi razumijevanja
Rehabilitacija autoriteta i tradicije
Primjer klasičnog
Hermeneutičko značenje vremenskog odstojanja
Princip djelatne povijesti
2. Ponovno javljanje osnovnog hermeneutičkog problema
Hermeneutički problem primjene
Hermeneutička aktuelnost Aristotela
Egzemplarno značenje jurističke hermeneuti
3. Analiza djelatno-povijesne svijesti
Granica refleksivne filozofije
Pojam iskustva i bit hermeneutičkog iskustva
Hermeneutičko prvenstvo pitanja
Uzor platonske dijalektike –
Logika pitanja i odgovora

III DEO - ONTOLOŠKI OBRAT HERMENEUTIKE NA NITI VODILJI JEZIKA
1. Jezik kao medijum hermeneutičkog iskustva
Jezičnost kao određenje hermeneutičkog predmeta
Jezičnost kao određenje hermeneutičkog prevođenja
2. Stvaranje pojma »jezik« kroz misaonu povijest Zapada
Jezik i logos
Jezik i verbum
Jezik i obrazovanje pojmova
3. Jezik kao horizont jedne hermeneutičke ontologije
Jezik kao iskustvo svijeta
Jezička sredina i njezina spekulativna struktura
Univerzalni aspekat hermeneutike

Ekskursi
Hermeneutika i istorizam
ABDULAH ŠARČEVIĆ - Pogovor

Istina i metod, životno delo Hansa Georga Gadamera, jedna je od najznačajnijih filozofskih knjiga dvadesetog veka. Na više od 700 stranica gustog teksta, koji nosi skroman podnaslov „Osnovi filozofske hermeneutike“, veliki je nemački filozof utkao svoje ogromno filozofsko i životno iskustvo, promešao filozofske epohe i do pucanja doveo velike pojmove te uveo motive koji i više od pola veka posle objavljivanja ove knjige uzbuđuju čitaoce i služe kao inspiracija za sasvim nove i sveže filozofske poduhvate.

S jedne strane besprekoran poznavalac grčke filozofije, s druge obrazovan u duhu Hajdegerove fenomenologije, neumorni čitač Kanta i Hegela, osetljiv za tanane prelive u umetnosti, Gadamer od filozofske hermenuetike pravi nezaobilazan filozofski postupak koji je, ako je suditi po bistrini uvida, oduvek bio tu, nadohvat ruke, ali je bila potrebna majstorska invencija da bi postao jasno vidljiv i delotvoran: filozofska hemeneutika. Polazi Gadamer od jednog trivijalnog uvida: metode humanističkih nauka labave su u odnosu na metode prirodnih nauka, dok, kada je o umetnosti reč, tu jedva da uopšte možemo govoriti o metodi. Kako, onda, govoriti o istini u humanisitčkim naukama, ili umetnosti, ako su one lišene metode koja, na neki način, pokazuje put do istine? Umesto povlačenja pred nevoljom, Gadamer radikalizuje dilemu i obrće stvar: kakvu nam istinu nude prirodne nauke, a kakvu humanističke nauke, umetnost i filozofija? Metoda koja njega interesuje ne vodi do istina fizike, ili geologije, već do istina koje su u tolikoj meri složene da suočavanje s njima zahteva mogućnost dubokog preobražaja onoga ko tumači umetničko ili filozofsko delo. U toj igri istine i metoda ulog su subjekat i objekat, suština i atributi, priroda i kultura, igra i ozbiljnost, svet i naše mesto u njemu, sve ono što se u našim životima pojavljuje kao neupitno i blisko, ali što, posle zahvata filozofske hermeneutike, postaje problematično i daleko.

Istina i metod knjiga je za hrabre.

filozofija / savremena filozofija / savremena nemačka filozofija / hermeneutika / metod duhovnih nauka / filozofska hermeneutika


Hans-Georg Gadamer (Marburg, 11. veljače 1900. – Heidelberg, 13. ožujka 2002.) je bio njemački filozof, povjesničar i filolog.

Ključan za razvoj filozofske hermeneutike u 20. stoljeću, i jedan od najcjenjenijih europskih intelektualaca svoga vremena


Životopis
Gadamer je rođen 11. veljače 1900. godine u Marburgu, a djetinjstvo je proveo u Wroclawu. Studirao je germanistiku, povijest, povijest umjetnosti i filozofiju u Wroclawu, Marburgu i Münchenu. Doktorira 1922. godine kod Paula Natorpa, a od 1924. do 1927. studira klasičnu filologiju u Marburgu, gdje 1929. i habilitira kod Martina Heideggera. Godine 1939. izabran je za redovnog profesora filozofije na Sveučilištu u Leipzigu, gdje obnaša i dužnost rektora 1946./47. Od 1947. do 1949. profesor je u Frankfurtu na Majni, a potom u Heidelbergu, kao nasljednik Karla Jaspersa. Bio je član više njemačkih i inozemnih akademija, urednik i suurednik niza značajnih filozofskih časopisa (Philosophische Rundsehau, Hegel Studien, Kant-Studien, Archiv für Begriffsgeschichte).[3]

Filozofija
Djela
Istina i metoda, 1960.
Nasljeđe Europe
Početak filozofije
Ogledi o filozofiji i umjetnosti
Aesthetik und Poetik