Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1970
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
dobro očuvano kao na slikama
retko u ponudi
Autor Jovanović, Dragoljub
Naslov Vedrina. [Knj. 1], Savremeni čovek, priroda i civilizacija / Dragoljub Jovanović
Vrsta/sadržaj type of material knjiga
Jezik srpski
Godina 1970
Izdavanje i proizvodnja Beograd : D. Jovanović, 1970 (Prijepolje : `Mileševo`)
Fizički opis 248 str. ; 20 cm
Predmetne odrednice Psihologija ličnosti
Etika
Civilizacija
Autor Jovanović, Dragoljub
Naslov Vedrina. [Knj. 2], Rad i stvaranje, verovanje i znanje : [razmišljanja o moralu] / Dragoljub Jovanović
Vrsta/sadržaj type of material knjiga
Jezik srpski
Godina 1970
Izdavanje i proizvodnja Beograd : D. Jovanović, 1970 (Prijepolje : `Mileševo`)
Fizički opis 289 str. ; 20 cm
Dr Dragoljub Jovanović (Pirot, 8. april 1895 — Beograd, 23. maj 1977) je bio srpski naučnik, univerzitetski profesor i političar.
Doktorirao je prava u Parizu. Zbog političkog delovanja više puta je osuđivan u Kraljevini Jugoslaviji, a zbog toga je i izbačen sa Pravnog fakulteta u Beogradu. Jedan je od osnivača Grupe za socijalnu i kulturnu akciju. Bio je član Saveza zemljoradnika, iz koga je 1940. godine izašao i formirao Narodnu seljačku stranku. Bio je član Predsedništva FNRJ (1946–1947), da bi 1947. bio osuđen na višegodišnju robiju i uklonjen sa Univerziteta.[1]
Biografija[uredi]
Dragoljub Jovanović na Sorboni 1919. god.
Rođen je u selu Gnjilan pored Pirota 1895. godine. Školovao se na Sorboni, gde je odbranio dve doktorske disertacije. Posle studija 1923. godine došao je u Beograd gde je na poziv i po preporuci Slobodana Jovanovića postao je najpre docent, a zatim i vanredni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu.
Bio je jedan od prvih intelektualaca u Jugoslaviji svoga doba koji su od početka uočavali veliku opasnost od fašizma i nacizma. Kao veliki protivnik tih ideologija stalno je upozoravao u svojim delima i govorima na tu opasnost. Inicirao je stvaranje Narodnog fronta Jugoslavije za borbu protiv fašizma. Narodni front je stvoren 1936. godine u njegovoj kući u Profesorskoj koloniji u Beogradu.
Zbog protivljenja šestojanuarskoj diktaturi kralja Aleksandra i tadašnje političke i društvene situacije u Jugoslaviji gubi posao na Univerzitetu i biva hapšen i suđen, a potom boravi u zatvoru sve do 4. maja 1934. godine. Međutim, ubrzo je interniran na godinu dana u Tutin i Sjenicu, pri čemu je uspeo da se upiše u registar Advokatske komore u Beogradu iz želje da brani političke optuženike.
„...Naš zemljoradnički pokret ima da se bori za federativnu, seljačku, demokratsku, zadružnu Jugoslaviju, koja bi (...) u spoljnoj politici vodila nezavisnu nacionalnu politiku, tražeći naslon na Rusiju i na radničke stranke u Evropi i Americi.”
— Dragoljub Jovanović
Na poziv predsednika vlade Republike Španije Huana Negrina 1. februara 1938. godine, odlazi u ovu zemlju da bi podržao borbu tamošnjih snaga protiv fašističke najezde. Govorio je u Kortesu (Skupšini) gde je njegov nastup izazvao veliko oduševljenje.
Više puta je biran za narodnog poslanika u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije. Kao poslanik je uhapšen 1. oktobra 1938. godine, najverovatnije da ne bi učestvovao na decembarskim izborima iste godine. Stvarni razlog tog hapšenja i stroge sudske osude, bila je želja Milana Stojadinovića da iz izborne trke ukloni opasnog političkog protivnika.
Za vreme Aprilskog rata (1941) prijavio se kao dobrovoljac u vojsku, ali nije dobio nikakav vojni raspored. Nakon nemačke okupacije zemlje odbio je da potpiše Nedićev Apel intelektualaca srpskom narodu i opredelio se za saradnju sa partizanskim pokretom, pozvavši članove svoje Narodne seljačke stranke da se priključe Narodnooslobodilačkom pokretu. Rat je proveo krijući se po Beogradu i Srbiji.
Na poziv Aleksandra Rankovića i Milentija Popovića, posle oslobođenja zemlje jedno vreme je sarađivao sa komunistima. Kooptiran je u ASNOS za poslanika u Saveznoj skupštini DFJ. Ali već početkom 1946. godine dolazi u sukob sa komunistima zbog otvorene kritike komunističke diktature i zalaganja za parlamentarnu demokratiju i višepartijski sistem. Tokom svog kratkotrajnog političkog i skupštinskog delovanja u FNRJ, od početka 1945. do sredine 1947. godine u Skupštini je istupao kao oštar opozicionar komunističkom režimu, istakavši se naročito u debatama o Ustavu FNRJ, agrarnoj reformi, zadrugama i o javnom tužilaštvu.
Zbog toga je pao pod udar komunističkog režima. Njegova stranka je delovanjem UDBA-e razbijena, a on je 31. jula 1946. godine izbačen sa fakulteta, zbog njegovog političkog delovanja. Oduzet mu je poslanički imunitet i 13. maja 1947. godine je uhapšen, da bi 8. oktobra 1947. bio osuđen zbog navodne „veleizdaje“ na devet godina teške robije. Robiju je izdržao bez dana pomilovanja. Tokom boravka u zatvoru radio je na edukuaciji robijaša i napisao na desetine hiljada stranica svojih političkih uspomena i tzv. medaljona o svojim savremenicima.
Umro je u Beogradu, 23. maja 1977. godine.[2] Posthumno je 2010. godine sudski rehabilitovan, tako da je presuda kojom je osuđen proglašena ništavnom, jer je u postupku dokazano da je bila isključivo rezultat političkog progona.
Za 29. mart 2019. najavljen je naučni skup u SANU „Društveno-politička i naučna misao Dragoljuba Jovanovića”.[3]