Cena: |
Želi ovaj predmet: | 11 |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Beograd, Beograd-Novi Beograd |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2017.
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Mišel Fuko: Iza strukturalizma i hermeneutike / Hjubert Drajfus i Pol Rabinov
Sa pogovorom Mišela Fukoa i intervjuom sa njim
Novi Sad 2017. Mek povez, 363 strane.
Knjiga je nekorišćena (nova).
R15
Ova knjiga je rođena iz neslaganja među prijateljima. Pol Rabinov, učestvujući na seminaru koji su 1979. držali Hjubert Drajfus i Džon Serl, a koji se, između ostalog, odnosio na Mišela Fukoa, usprotivio se karakterizaciji Fukoa kao tipičnog „strukturaliste“. To protivljenje je pokrenulo raspravu koja je dovela do predloga o zajedničkom članku. Dok se rasprava nastavljala tokom leta postalo je jasno da će „članak“ biti kratka knjiga. Sada je to knjiga srednje dužine i trebalo je da bude duža. Ta knjiga je prvo trebalo da se zove Mišel Fuko: od strukturalizma do hermeneutike. Mislili smo da je Fuko bio nešto poput strukturaliste u delima Reči i stvari i Arheologija znanja, ali se pomerio ka interpretativnoj poziciji u kasnijim delima o zatvorima i seksualnosti. Grupa književnih stručnjaka i filozofa kojima smo pomenuli naše ideje uverila nas je na ubedljiv način i bez argumenata da Fuko nikada nije bio strukturalista i da je mrzeo tumačenje. Drugi naslov knjige bio je Mišel Fuko: Iza strukturalizma i hermeneutike. U toj fazi smo smatrali da je, mada Fuko precizno govoreći nije bio strukturalista, on mislio kako je strukturalizam najnaprednija pozicija u humanističkim naukama. On se, međutim, nije bavio humanističkim naukama; analizirao je diskurs kao autonomni domen spolja. Tog puta smo bili na pravom tragu. Fuko nam je rekao da je pravi podnaslov dela Reči i stvari bio Arheologija strukturalizma. Sada je naša priča glasila: mada su njegov jezik i pristup bili pod snažnim uticajem mode strukturalizma u Francuskoj, Fuko nikada nije postavio univerzalnu teoriju diskursa, već je pre težio da opiše istorijske oblike koje su zauzimale diskurzivne prakse.
H. L. Drajfus i P. Rabinov