Cena: |
Želi ovaj predmet: | 3 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1980
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Autor - osoba Bandić, Dušan, 1939-2004 = Bandić, Dušan, 1939-2004
Naslov Tabu u tradicionalnoj kulturi Srba / Dušan Bandić
Vrsta građe knjiga
Jezik srpski
Godina 1980
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Beogradski izdavačko-grafički zavod, 1980 (Beograd : Novi dani)
Fizički opis 408 str. ; 17 cm
Zbirka Biblioteka XX vek
ISBN (Broš.)
Napomene Uvod: str. 7-26.
Predmetne odrednice Narodni običaji -- Tabu – Srbija
Bojan Jovanović:
Pored mita, totemizma i magije, pojam i problem tabua predstavlja jednu od najizazovnijih tema koja već duže vreme pobuđuje kako pažnju antropologa i etnologa, tako i znatiželju pregalaca i drugih naučnih disciplina. Iako ovakva proučavanja u zapadnoevropskim zemljama već podrazumevaju i sopstvene teorijske rezultate u tumačenju i razumevanju tabua, u našoj nauci, izuzev sporadičnih napisa i uzgrednih pomena, tabuu nije posvećena i odgovarajuća pažnja, tako da se može konstatovati da odgovor na pitanje tabua u tradicionalnoj kulturi Srba predstavlja jednu od „belih površina“ u našoj etnologiji.
„Lagodna upotreba reči tabu“, veli Hujzinga, „dovela je do materijalističkog omalovažavanja etičkog smisla tzv. primitivnih civilizacija.“ Međutim, na osnovu dosadašnjih antropoloških istraživanja utvrđeno je da u tzv. primitivnim civilizacijama pokoravanje društvenim zakonima nije mehaničko, već izraz moralnog podsticaja čovekovog savlađivanja prirode, što ujedno predstavlja i osnovnu pretpostavku u prevazilaženju datog prirodnog stanja i započinjanju procesa kulturne evolucije. Združene s religijskim i simboličnim idejama, svaka radnja i misao nisu (isključivo povezane sa svojim glavnim predmetom i ciljem, već situirane u kontekst specifičnih i tradicionalnom kulturom uslovljenih odnosa dobijaju i nešto veće značenje od svoje neposredne utilitarne važnosti, koje je, najblaže rečeno, neuobičajeno našem današnjem načinu mišljenja.
Franc Boas ističe da je svaki tabu primer jedne takve asocijacije pojedinačnih, izgledom beznačajnih radnji, s idejama koje su po svom osnovnom karakteru svete, tj. imaju određeno magijsko-religiijsko značenje. U umu primitivnog čoveka i najmanje odstupanje od uobičajenog načina obavljanja pojedinih radnji, postuliranih osnovnim idejama, izaziva snažna osećanja krivice i užasa. Transcendirajući u važeće religijske forme neposrednost iskustvenih činjenica, verovanje u negativne posledice izvesnih sila stvorilo je u narodnoj tradiciji i odgovarajuće propise o svemu onome što se smatra nedozvoljenim. Put od mističnih zabrana, izraženih u tabu propisima, do spoznatih konkretnih i pojedinačnih opasnosti, ujedno je i luk procesnog razvoja jedne kulture. Međutim, uticaj tradicije, ospoljen u održavanju izvesnih ranijih oblika kulture, suočava etnologa sa znatno kompleksnijim problemom koji sadrži poznatu aporiju o tome da razvoj materijalne kulture ne prate i odgovarajuće nove predstave o svetu. U vidu mentalnih relikata, kao što su pojedini i danas važeći tabu propisi, izvesni stariji oblici mišljenja često zadržavaju svoj dominantni položaj i u promenjenim uslovima materijalne proizvodnje. U tom smislu se može reći da tabui i danas regulišu ponašanje čitavih kolektiva i svakog člana jedne seoske zajednice, prožimajući celokupan život određene socijalne celine i pojedinca u našem narodu. Usmeravajući svoje istraživanje na ona područja života u kojima je, zbog specifičnog sadržaja i životnih potreba, došlo i do stvaranja odgovarajućih i specifičnih tabu propisa, Bandić izdvaja i obrađuje četiri kompleksa tabua, posmatrajući ih u vezi sa životom pojedinca, zatim u odnosu čoveka ili društva prema prirodi, u odnosu na poljoprivrednu proizvodnju i, najzad, s aspekta međuljudskih odnosa. S obzirom na to da svako proučavanje tabua mora da obuhvati religijski i društveni aspekt ovog fenomena, autor razmatra navedene komplekse tabua kao poseban način regulisanja imaginarne veze između ljudi i natprirodnih sila, i kao skrivenu formu regulisanja društvenih odnosa. Smatrajući da su dosadašnji pristupi, bilo da je u pitanju animistički ili manaistički koncept, isticali samo jednu stranu i posebnu formu jedinstvene religijske predstave o natprirodnom, Bandić u okviru jednog opštijeg shvatanja tabua kao negativne strane religijske prakse definiše ovu praksu kao »skup negativnih odredbi (zabrana, ograničenja) kojima se sažima ponašanje ljudi, a koje proističu iz njihovog zamišljenog odnosa prema „natprirodnom“. Međutim, društveni, karakter i uloga određenih religijskih institucija su duboko protivrečni, jer religija, pored toga što odražava i izražava društveno-ekonomska stanja i odnose, postoji i kao mogućnost prevladavanja kritičnih situacija u životu pojedinca i grupe. Na primeru tabua ova protivrečnost se ogleda u tome što su važeće zabrane u pojedinim uslovima društveno funkcionalne, a u nekim slučajevima disfunkcionalne. Ističući dihotomnu prirodu tabuiranih radnji, Bandić primenom dijalektičke metode sagledava jedinstvenost pojava kao njihovo suštinsko svojstvo, koje ukida pretpostavljenu i prividnu opozitnost. Ostvarivši u potpunosti postavljeni zadatak preispitivanja religijske i društvene uloge tabua u tradicionalnoj kulturi Srba, ovom studijom Dušan Bandić je otvorio nove mogućnosti za dalje proučavanje narodne tradicije i pojava vezanih za našu narodnu religiju.
Dr Dušan Bandić (1938–2004) bio je profesor etnologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu i jedno vreme šef Katedre za nacionalnu etnologiju i antropologiju. Bavio se istraživanjem religije Srba. Objavio je oko pedeset naučnih radova i četiri knjige: Neke novije promene u životu i kulturi stanovništva okoline Beograda (Etnografski institut SANU, 1979), Tabu u tradicionalnoj kulturi Srba (Biblioteka XX vek, 1980), Carstvo zemaljsko i carstvo nebesko (Biblioteke XX vek, prvo izdanje 1990, drugo, dopunjeno izdanje 1997) i Narodna religija u sto pojmova (Nolit, prvo izdanje 1991, drugo 2004.) Dobitnik je nagrade „Tihomir Đorđević` Etnološkog društva Srbije za 1980. i Nolitove nagrade za 1991. godinu. Narodno pravoslavlje sadrži Bandićeve radove koji nisu ušli u sastav drugih njegovih knjiga, a koje je prikupila i za štampu priredila dr Lidija Radulović.
MG8 (N)