pregleda

Miloš V. Milosavljević PLANINICA (istorija, etnografija


Cena:
990 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

alenemigrant (5389)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 11090

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1989
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Autor - osoba Milosavljević, Miloš V. = Milosavljević, Miloš V.
Naslov Planinica : istorijska zbivanja i etnografski zapisi / Miloš V. Milosavljević
Vrsta građe knjiga
Jezik srpski
Godina 1989
Izdavanje i proizvodnja Zaječar : Istorijski arhiv `Timočka krajina`, 1989 (Bor : Bakar)
Fizički opis 240 str. [32] str. s tablama ; 25 cm : fotog.
(Karton)
Napomene Napomene i bibliografske reference uz tekst
Bibliografija: str. 240.
Predmetne odrednice Etnografija -- Planinica
Planinica – Monografija

Planinica je naseljeno mesto grada Zaječara u Zaječarskom okrugu. Planinica se nalazi pored starog regionalnog puta Boljevac – Zaječar koji prolazi kroz selo. Teren je brdovit nadmorska visina je oko 300–400 mnv. Od Boljevca je Planinica udaljena oko 19 a od Zaječara oko 16 km. Atar sela je površine od 2375 ha, naseljen je duž leve i desne obale Planiničke reke u dužini od oko jedan kilometar i zbijenog je tipa.
Okolna sela su: Osnić sa zapada i severozapada, Lubnica sa istoka, Lenovac i Vrbovac sa juga.
Selo je dobilo naziv ili po nazivu prethodne postojbine doseljenih meštana Planinica u okolini Durmitora ili po izgledu okoline koja je ličila na malu planinu na kojoj se naselje formiralo. Prvobitno je bilo nastanjeno na mestu koje je bilo okruženo šumom koje se nazivalo Staro Selo koje je bilo bliže Lenovcu, a gde su kasnije bile seoske gradine. Kasnije se selo preselilo nešto severnije uz reku zbog većeg broja izvora i blizina livada za stoku.
Najveći broj meštana je poreklom sa Kosova i Metohije koji su se doselili u toku velikih seoba Srba 1737. godine u Matejevac u okolinu Niša, neki u Grgure u topličkom okrugu, a neki su nastavili put severoistočnije i doselili se u Planinicu, Vrbovac, Lenovac i Lasovo. Kasnije je manji broj doseljenih iz okolnih mesta.
Prema turskim popisima Vidinskog sandžaka iz 1455 godine prvi put se pominje Gornja Planinica sa 5 kuća i Donja Planinica sa 9 kuća, a u popisu iz 1466. godine Donja Planinica ima 25, a Gornja Planinica 13 kuća.
U borbama protiv Turaka u Prvom srpskom ustanku 1804. godine bio je poznat u celom kraju prota Radosav, a u borbama za prisajedinjenje Srbiji ovih krajeva 1833. godine poginuli su Stanisav Jovanović i Marinko Stanković.
U vreme srpsko-turskih ratova 1876-1878. godine usled najezde Turaka stanovnici su se iselili do Senja i manastira Ravanice a selo su spalili i potpuno razorili Čerkezi. Po završetku tih ratova stanovnici su se vratili i obnovili svoje selo. Iz tog vremena istaknuta su imena nekoliko Planinčana od kojih su pojedini bili poznati načelnici ministarstava, ministri, sveštenici, učitelji.
Osnovna škola je prvi put izgrađena 1872. a obnovljena je 1924. godine, do 2002. godine je bilo izdvojeno odeljenje osnovne škole Đura Jakšić iz Zaječara koju su pohađali učenici od prvog do četvrtog razreda.
U centru sela je 1928. godine podignuto narodno javno kupatilo sa šest tuševa u blizini česme koja je 1908. godine prepravljena za potrebe kupatila, koje je bilo dar Higijenskog zavoda iz Niša. Prvih nekoliko godina kupanje je bilo besplatno. Danas je ova zgrada kupatila spomenik pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika u Nišu u jako lošem je stanju te se planira da se uskoro restaurira i zaštiti.
Borcima izginulim, nestalim i umrlim u ratovima 1912–1918. godine čija su 125 imena ispisana na spomeniku koji su meštani podigli, nalazi se u centru sela pored crkve sv. Voznesenja.
Crkva u Planinici je podignuta 1904. godine, osvećena je 1905. godine a obuhvatala je i sela Osnić i Vrbovac. Pre izgradnje crkve za Planinicu je bila u funkciji crkva u Grlištu udaljenu oko dva i po časa hoda.
Postoje tragovi da je pre crkve prva kapelica izgrađena od drvenih brvana verovatno 1832. godine, ne zna se tačno ali se zaključuje prema jednoj spomen ploči koja je bila ukopana uz samu kapelu.
Meštani se danas pretežno bave zemljoradnjom, voćarstvom i stočarstvom, dok manji broj njih radi u susednim gradovima.
Od 1999. godine je u blizini Planinice započet ekološko-etnološki projekat sa ciljem da se podigne alternativno-ekološko naselje na površini od nekoliko hektara.
Prema popisu iz 2022. bilo je 104 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 463 stanovnika).
Demografija
U naselju Planinica živi 295 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 61,0 godina (59,5 kod muškaraca i 62,3 kod žena). U naselju ima 136 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,24.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

MG P54 (N)


Predmet: 83044803
Autor - osoba Milosavljević, Miloš V. = Milosavljević, Miloš V.
Naslov Planinica : istorijska zbivanja i etnografski zapisi / Miloš V. Milosavljević
Vrsta građe knjiga
Jezik srpski
Godina 1989
Izdavanje i proizvodnja Zaječar : Istorijski arhiv `Timočka krajina`, 1989 (Bor : Bakar)
Fizički opis 240 str. [32] str. s tablama ; 25 cm : fotog.
(Karton)
Napomene Napomene i bibliografske reference uz tekst
Bibliografija: str. 240.
Predmetne odrednice Etnografija -- Planinica
Planinica – Monografija

Planinica je naseljeno mesto grada Zaječara u Zaječarskom okrugu. Planinica se nalazi pored starog regionalnog puta Boljevac – Zaječar koji prolazi kroz selo. Teren je brdovit nadmorska visina je oko 300–400 mnv. Od Boljevca je Planinica udaljena oko 19 a od Zaječara oko 16 km. Atar sela je površine od 2375 ha, naseljen je duž leve i desne obale Planiničke reke u dužini od oko jedan kilometar i zbijenog je tipa.
Okolna sela su: Osnić sa zapada i severozapada, Lubnica sa istoka, Lenovac i Vrbovac sa juga.
Selo je dobilo naziv ili po nazivu prethodne postojbine doseljenih meštana Planinica u okolini Durmitora ili po izgledu okoline koja je ličila na malu planinu na kojoj se naselje formiralo. Prvobitno je bilo nastanjeno na mestu koje je bilo okruženo šumom koje se nazivalo Staro Selo koje je bilo bliže Lenovcu, a gde su kasnije bile seoske gradine. Kasnije se selo preselilo nešto severnije uz reku zbog većeg broja izvora i blizina livada za stoku.
Najveći broj meštana je poreklom sa Kosova i Metohije koji su se doselili u toku velikih seoba Srba 1737. godine u Matejevac u okolinu Niša, neki u Grgure u topličkom okrugu, a neki su nastavili put severoistočnije i doselili se u Planinicu, Vrbovac, Lenovac i Lasovo. Kasnije je manji broj doseljenih iz okolnih mesta.
Prema turskim popisima Vidinskog sandžaka iz 1455 godine prvi put se pominje Gornja Planinica sa 5 kuća i Donja Planinica sa 9 kuća, a u popisu iz 1466. godine Donja Planinica ima 25, a Gornja Planinica 13 kuća.
U borbama protiv Turaka u Prvom srpskom ustanku 1804. godine bio je poznat u celom kraju prota Radosav, a u borbama za prisajedinjenje Srbiji ovih krajeva 1833. godine poginuli su Stanisav Jovanović i Marinko Stanković.
U vreme srpsko-turskih ratova 1876-1878. godine usled najezde Turaka stanovnici su se iselili do Senja i manastira Ravanice a selo su spalili i potpuno razorili Čerkezi. Po završetku tih ratova stanovnici su se vratili i obnovili svoje selo. Iz tog vremena istaknuta su imena nekoliko Planinčana od kojih su pojedini bili poznati načelnici ministarstava, ministri, sveštenici, učitelji.
Osnovna škola je prvi put izgrađena 1872. a obnovljena je 1924. godine, do 2002. godine je bilo izdvojeno odeljenje osnovne škole Đura Jakšić iz Zaječara koju su pohađali učenici od prvog do četvrtog razreda.
U centru sela je 1928. godine podignuto narodno javno kupatilo sa šest tuševa u blizini česme koja je 1908. godine prepravljena za potrebe kupatila, koje je bilo dar Higijenskog zavoda iz Niša. Prvih nekoliko godina kupanje je bilo besplatno. Danas je ova zgrada kupatila spomenik pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika u Nišu u jako lošem je stanju te se planira da se uskoro restaurira i zaštiti.
Borcima izginulim, nestalim i umrlim u ratovima 1912–1918. godine čija su 125 imena ispisana na spomeniku koji su meštani podigli, nalazi se u centru sela pored crkve sv. Voznesenja.
Crkva u Planinici je podignuta 1904. godine, osvećena je 1905. godine a obuhvatala je i sela Osnić i Vrbovac. Pre izgradnje crkve za Planinicu je bila u funkciji crkva u Grlištu udaljenu oko dva i po časa hoda.
Postoje tragovi da je pre crkve prva kapelica izgrađena od drvenih brvana verovatno 1832. godine, ne zna se tačno ali se zaključuje prema jednoj spomen ploči koja je bila ukopana uz samu kapelu.
Meštani se danas pretežno bave zemljoradnjom, voćarstvom i stočarstvom, dok manji broj njih radi u susednim gradovima.
Od 1999. godine je u blizini Planinice započet ekološko-etnološki projekat sa ciljem da se podigne alternativno-ekološko naselje na površini od nekoliko hektara.
Prema popisu iz 2022. bilo je 104 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 463 stanovnika).
Demografija
U naselju Planinica živi 295 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 61,0 godina (59,5 kod muškaraca i 62,3 kod žena). U naselju ima 136 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,24.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

MG P54 (N)
83044803 Miloš V. Milosavljević PLANINICA (istorija, etnografija

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.