Cena: |
Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Beograd-Vračar, Beograd-Vračar |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Srpski etnografski zbornik
Knjiga I, cetvrto odeljenje
Rasprave i gradja, Knjiga 1
1. Sima Trojanovic - Zagledanje ili ugled / Zmije i druge nemani vodene po narodnim pricama
2. Vukova gradja
3. Milan J. Majzner - Srpske narodne pripovetke - Tekst i komentar
4. Vid Vuletic - Vukasovic - Prizrijevanje
5. Simeon Djuric - Srpski narodni obicaji u Gornjoj Krajini / Srpske narodne pripovetke
6. pop Dena Debeljakovic - Verovanja srpskog naroda na Kosovu Polju
7. Ilija N. Djukanovic - Obicaji o slavi i Bozicu (odvojeno od korica)
SKA, Beograd, 1934.
Meki povez, 11+85+60+41+14+6+26 strana.
IZUZETNO RETKO, POGOTOVO U KOMPLETU!
Sima Trojanović (Šabac, 2. februar 1862 — Beograd, 21. novembar 1935) bio je etnolog i prvi srpski školovani antropolog, upravnik Etnografskog muzeja u Beogradu, profesor Univerziteta u Skoplju i dopisni član Srpske kraljevske akademije.
Biografija
Pozivnica za predavanje Sime Trojanovića O osnivanju Etnografskog muzeja.
Naslovna strana Starinskih srpskih jela i pića (1896)
Rođen je u Šapcu 1862. godine u trgovačkoj porodici. Otac mu je bio poreklom iz Bitolja, a majka iz Srema. Školu je završio u Šapcu i Vinkovcima. Maturirao je u Švajcarskoj, a u Nemačkoj je studirao prirodne nauke.[1] Odbranio je doktorsku disertaciju na Univerzitetu u Hajdelbergu 4. avgusta 1885. godine, na grupi za biologiju sa antropologijom.
Počeo je da radi kao učitelj nemačkog jezika u Nižoj gimnaziji u Čačku 1886. godine. Posle toga je prešao u Loznicu, a od 1894. je radio u Trećoj beogradskoj gimnaziji. Dobio je odobrenje i 1898. otišao na dvogodišnje studije etnologije i fizičke antropologije u Beču, Minhenu i Pragu. Kada se vratio postavljen je 1901. godine za upravnika novoosnovanog Etnografskog muzeja u Beogradu. Bio je kustos i upravnik Etnografskog muzeja do 1921. godine kada je izabran za redovnog profesora etnografije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Skoplju.[1]
U srpskoj antropologiji nije ostavio puno traga, pošto je u okviru svojih širokih interesovanja prioritet dao etnologiji. Njegovi antropološki radovi se po sadržaju mogu podeliti u nekoliko grupa: Članci i rasprave o telesnim karakteristikama ljudi na prelasku iz 19. u 20. vek, kao i o bioantropološkim procesima stanovništva (brahikranizacija npr.), o ostacima fosilnog čoveka, veštačkom oblikovanja glave, o trepanacijama kod stanovnika Srbije i Crne Gore. Zatim slede radovi o narodnoj medicini kao i o ishrani naroda. Radovi o ulozi vatre, o pogrebnim i žrtvenim običajima spadaju u posebnu grupu i ne izlaze iz okvira etnologije, odnosno kulturne antropologije. Radovi Sime Trojanovića imaju trajnu vrednost za srpsku antropologiju.
Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 19. februara 1921. godine.
Radovi
Trojanović, S.: Starinska srpska jela i pića, Etnografski zbornik Srpske kraljevske akademije, II, Beograd 1896.
Trojanović, S.: Vatra u životu i običajima srpskog naroda, Etnografski zbornik Srpske kraljevske akademije, 19, Beograd 1930.