ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1986
Autor: Domaći
Jezik: Hrvatski

Knjiga je dobro očuvana.
Meke kartonske korice.

Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena KNJIGA 50
Ante Sekulić – Narodni život i običaji Bačkih Bunjevaca

Зборник за народни живот и обичаје јужних Словена КЊИГА 50
Анте Секулић – Народни живот и обичаји Бачких Буњеваца

Zagreb : Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1986

Dimenzije 24 x 17 x 3 cm

Ukupno 474 strana + 32 crno-bele i 8 kolor strana na finom papiru sa ilustracijama.

Težina: 881g

SADRŽAJ:

Bačka
Bunjevci
Povijest Bačkih Bunjevaca
Naselja
Govor Bačkih Bunjevaca
Svagdašnji život
Društveni život
Imena i prezimena
Nošnja
Bunjevački narodni običaji
Bunjevačko školstvo
Književnost
Narodna književnost
Umjetnost
Završnica
Literatura
Summary
Zusammenfassung

Recenzija:

ANTE SEKULIĆ, NARODNI ŽIVOT I OBIČAJI BAČKIH BUNJEVACA, ZNŽO, knj. 50, Zagreb 1986, 518 stranica + fotosi crno-bijeli i u boji

U petnaest poglavlja vrlo opsežne i jedinstvene studije »Narodni život i običaji bačkih Bunjevaca« dr. Ante Sekulić, i sam Bunjevac (rođen 1920. u Salašu Kaponji kraj Tavankuta), autor više književnih, povijesnih i etnoloških studija i radova iz područja hrvatske kulturne baštine, obradio je povijest i kulturu Hrvata Bunjevaca u Bačkoj, području između Dunava i Tise, odnosno na području SFRJ (glavni bunjevački gradovi Sombor i Subotica) i u SR Madžarskoj (glavni bunjevački grad Baja). U svom radu Sekulić je, po poglavljima, obradio zemljopisni pojam Bačke (I), kojega je slavenski naziv prema gradu Baču, nekada upravnom i crkvenom sjedištu, utvrdio je smještaj Bunjevaca Hrvata općenito: u Bačkoj, Kvarneskom primorju, Dalmatinskoj zagori, Lici, Bosni, Gorskom kotaru (II) te smještaj bačkih Bunjevaca u Podunavlju (III), sve do Budima. U vezi s pitanjem vremena dolaska Bunjevaca u Podunavlje Sekulić naglašava da je početak teško odrediti i da svakako treba imati na umu postojanje slavenskoga življa u Bačkoj još od XIII. stoljeća, koje tada i u slijedećim stoljećima pastoriziraju bosanski franjevci, a seobu Hrvata Bunjevaca (i Šokaca), koje Ijetopisne knjige nazivaju Dalmatincima, u XVI, i XVII. stoljeću treba shvatiti samo kao osvježenje tom življu. Povijest bačkih Bunjevaca (IV) Sekulić je obradio po razdobljima: prvo, od 1686, kad je bila najznačajnija seoba Bunjevaca predvođenih franjevcima Bosne Srebrene, do godine 1743, kad je ukinuta Vojna krajina; drugo, do sredine XIX. stoljeća u kojem su bunjevački gradovi Sombor (1747) i Subotica (1779) dobili povlastice slobodnih kraljevskih gradova; treće razdoblje seže do sredine XX. stoljeća. Iako su se u vrijeme trećega razdoblja na području gdje žive Bunjevci događale velike državne, društvene i druge promjene, ono je za Bunjevce preporodno razdoblje: postignuti su veliki uspjesi u nacionalnom osvješćivanju, prosvjeti i kulturi, u gospodarstvu, stvorena je vlastita inteligencija, Bunjevci su uključeni u šira društvena kretanja, otvorene su narodne ustanove i pokrenuti časopisi i novine. Bunjevačka naselja u Bačkoj (V) bila su u prošlosti za Bunjevce značajna županijska oblasna sjedišta, trgovačka, prosvjetna i kulturna središta. Njihov je govor (VI) štokavsko-ikavski s natruhama romanskoga. Svagdašnji život Bunjevaca (VII) prožet je dinarskim nasljeđem i uvjetima bačkog podneblja. Zatim je obrađen društveni život Bunjevaca (Vili), kojega je temelj obitelj, imena i prezimena bačkih Bunjevaca (IX) i nošnja (X) u kojoj se prepleću tragovi iz staroga zavičaja s utjecajima drugih naroda. Bunjevački narodni običaji (XI) odlikuju se velikim bogatstvom. Borba za bunjevačko školstvo (XII) osobito se vodila od kraja prošloga stoljeća. Na području književnosti (XIII), koja je sastavni dio hrvatske književnosti, bunjevački pisci stvaraju još od XVIII. stoljeća na svim područjima spisateljskog stvaralaštva, a narodna književnost (XIV) svjedoči o darovitom, pjesničkom i bogatom narodnom stvaralaštvu. Umjetnost bačkih Bunjevaca (XV) ogleda se u mnogim oblicima likovnog stvaralaštva od najstarijih vremena do naših dana.

Na kraju knjige, u »Završnici«, Sekulić daje zaključne misli o povijesti i kulturi bačkih Bunjevaca, popis literature, sažetke na engleskom i njemačkom jeziku, dodatak s 52 crno-bijele fotografije i 21 fotografijom u boji u vezi s tipom bunjevačke arhitekture stambenih i gospodarskih objekata i životom Bunjevaca, s bogatim izborom bunjevačkih nošnji, plesom, običajima, rukotvorinama, umjetničkim radovima i vezovima.

Sekulićeva studija »Narodni život i običaji bačkih Bunjevaca« ima više-struko značenje. Prije svega, to je suvremeno znanstveno djelo o bunjevačkom ogranku hrvatskoga etničkoga bića, o njegovoj prošlosti i življenju, o kulturi i si. Kao takva, ova je knjiga velik prinos hrvatskoj historiografiji i kulturi općenito. Dobro će poslužiti u raznim prilikama i različitim namjenama, kao literatura u učenju i znanstvenom radu ili kao dobar putokaz svi-ma koji se budu više bavili proučavanjem problematike bačkih Hrvata Bunjevaca, ali, zbog autorova lagana stila i bogatstva jezika, i u svakoj drugoj prigodi.

Anđelko Mijatović