| Cena: |
| Stanje: | Nekorišćen |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Tip igre: Puzzle
Novo, u celofanu
Remek delo umetnosti
1000 delova
Umetnik Johanes Vermer
Godina 1657-1658.
Tehnika ulje na platnu
Dimenzije 45.5 × 41
Mesto Rajksmuzeum Amsterdam, (Holandija)
Mlekarica (hol. De Melkmeid ili Het Melkmeisje) je slika holandskog slikara Johanes Vermera. Sada se nalazi u Rajksmuzeumu u Amsterdamu, gde je smatraju „nesumnjivo jednom od najvećih atrakcija muzeja“.[1]
Tačna godina završetka slike je nepoznata, a procene se razlikuju u zavisnosti od izvora. Rajksmuzeum procenjuje da je slika završena oko 1658. godine. Prema Metropolitenski muzej umetnosti u Njujorku, naslikana je oko 1657. ili 1658. godine.[2] Vebsajt „Esencijalni Vermer“ navodi da slika okvirno datira iz perioda između 1658–1661.[3]
Opis slike i komentari
Na slici je prikazana kako mlekarica, žena koja muze krave i pravi mlečne proizvode poput maslaca i sira, u običnoj sobi pažljivo sipa mleko u zaobljenu zemljanu posudu na stolu. Mlekarice su u početku radile isključivo u štali pre nego što su ih velike kuće angažovale za obavljanje kućnih poslova, da ne bi zapošljavali više osoblja. Takođe, na stolu ispred mlekarice nalaze se razne vrste hleba. Ona je mlada, snažno građena žena koja nosi uštirkanu lanenu kapicu, plavu kecelju i zavrnute zaštitne rukave na punim podlakticama. Grejač stopala je na podu iza nje, u blizini Delft zidnih pločica koje prikazuju Kupidona (levo) i figuru s motkom (desno). Mlaz jarke svetlosti probija se kroz prozor smešten s leve strane platna.[4]
Slika je izuzetan primer iluzionističkog slikarstva, ne samo da prenosi detalje, već i osećaj težine žene i stola. „Iako jako svetlo ne ublažava grubu strukturu kore hleba niti stanjuje debeljuškasti struk i zaobljena ramena”, napisala je Karen Rosenberg, likovna kritičarka Njujork tajmsa. Ipak, kako joj je polovina lica u senci, „nemoguće je reći da li spuštene oči i iskrivljene usne izražavaju ispraznost ili koncentraciju”, napisala je.[4]
Prema Valteru Lidtkeu, kustos odeljenja za evropske slike Muzeja umetnosti Metropoliten i organizatoru dve Vermerove izložbi, reakcija savremenog posmatrača slike pomalo je pod uticajem efekta Mona Lize.„Ona je pomalo misteriozna savremenoj publici. Obavlja svakodnevne poslove, slabašno se smeška. A mi reagujemo tako što se pitamo o čemu razmišlja.” [5]
Izložbe
Slika je izlagana u zapadnoj Evropi i u Sjedinjenim Američkim Državama. Bila je deo amsterdamske izložbe „starih majstora” 1872. godine za Arti et Amicitiae, društvo vizuelnih umetnika i ljubitelja umetnosti, a 1900. godine bila je deo izložbe Gradskog muzeja u Amsterdamu (Stedelijk Museum Amsterdam). Ostale evropske izložbe bile su u Kraljevskoj akademiji umetnosti u Londonu 1929. godine („Izložba holandske umetnosti“), Nacionalnoj galeriji Že de Pom u Parizu 1921. godine (`Holandska izložba: Stare i moderne slike, akvareli i crteži`), Muzeju Bojmans van Beningena u Roterdamu 1935. godine („Vermer, poreklo i uticaj: Fabritius, De Hoh, De Vit“).[7]
Izložena je na Svetskom sajmu u Njujorku 1939. godine,[15] i zbog izbijanja Drugog svetskog rata tokom sajma i zbog nemačke okupacije Holandije, slika je ostla u SAD sve dok Holandija nije oslobođena. Za to vreme izlagana je u Detroitskom Institutu za umetnost u Mičigenu (muzeju u kojem je radio kustos izložbe Svetskog sajma), a uvrštena je u kataloge izložbi tog muzeja iz 1939. i 1941. godine. Tokom rata delo je takođe prikazano u Metropoliten muzeju umetnosti u Njujorku, gde je, kako tvrdi Lidtke, ostalo do 1944. godine.[12] Slika je prikazana na izložbi u Kunsthaus u Cirihu 1953. godine, a sledeće godine otputovala je u Italiju na izložbu u Palacio dela Esposizione u Rimu i Palacio Reale u Milanu. Bila je deo izložbe na Maurichejsu Hagu 1966. godine i Muzeju Oranžeri u Parizu. Slika je 1999. i 2000. godine bila u Nacionalnoj umetničkoj galeriji u Vašingtonu radi izložbe „Johanes Vermer: Umetnost slikanja“, a bila je deo izložbe „Vermer i Delftska škola“ u Nacionalnoj galeriji u Londonu od 20. juna do 16. septembra 2001. godine (nije se pojavila u Metropolitenskom muzeju umetnosti na istoj izložbi, ranije te godine).[7]
Slika je vraćena u Njujork 2009. godine, povodom 400. godišnjice istorijskog putovanja Henrija Hadsona (od Amsterdama do Menhetna), i bila je u centaru izložbe Metropolitens muzeja umetnosti, pored drugih pet Vermerovih dela iz muzeja i slika holandskih majstora zlatnog doba.
Slika je izložena putem interneta u visokokvalitetnoj digitalnoj verziji nakon što su kustosi muzeja utvrdili da su mnogi ljudi mislili da je nekvalitetna žućkasta verzija slike koja kruži internetom dobra reprodukcija slike.[16]
Vidi još
Zlatno doba holandskog slikarstva
Žena koja čita pismo (Vermer)
Devojka sa bisernom minđušom