| Cena: |
| Stanje: | Nekorišćen |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | AKS BEX City Express Pošta CC paket (Pošta) DExpress Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
| Grad: |
Pantelej, Niš-Pantelej |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2004
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
2004 evro Beograd 194 strane tvrde korice glancer pečatirano
Tvrdica
Pokondirena tikva
Rodoljupci
Jovan Sterija Popović, utemeljivač srpske drame, bio je jedan od vodećih intelektualaca svoga vremena. Prvi je, a ujedno i jedan od najboljih srpskih komediografa.
Ako se uporede strukture komedija na temu tvrdičluka i njihovi glavni junaci, lako će se zapaziti da je Sterija (1806-1856) znatno samostalniji i u odnosu na Molijera i pogotovo na Plauta nego što je Molijer u odnosu na Plauta. Na to se u jednoj polemici osvrnuo i sam Sterija: „G. Recenzent veli da ja mnogo reskiram sravnjujući sebe s Molijerom. . . Iako to nisam učinio, jer ne samo s Molijerom nego ni s Kocebuom ni s Goldonom ni s drugim sebe sravniti neću, sotim više što su oni po njihovoj glavi pisali, a ja po mojoj`. Dalje nastavlja: „Šta je Molijer? Čovek koji je komedije pisao; i ja komedije pišem, štaviše, ja sam napisao Tvrdicu za Srblje kako god Molijer za Francuze. . .
U komediji Pokondirena tikva glavni lik je Fema, u kojoj je predstavljen pokušaj malograđanke da se bogatstvom vine u visoko društvo. U ovoj Sterijinoj komediji, glavna junakinja svojim postupanjem i osobito komičnim govorom lagano otkriva karakter i narav uobražene primitivke koja bi da bude velika dama, u jednom izopačenom društvu. Rodoljupci“ su jedna od najpoznatijih satiričnih komedija Jovana Sterije Popovića, napisana 1853. godine, u kojoj pisac oštro ismeva lažni patriotizam i koristoljublje. Radnja prati grupu samozvanih „velikih Srba“ iz Vršca koji, po izbijanju revolucije 1848. godine, u političkim previranjima vide priliku za ličnu korist. Dok na rečima vatreno brane srpstvo, oni zapravo prisvajaju narodni novac, menjaju imena kako bi zvučala „narodnije“ i progone jedinog istinskog i trezvenog rodoljuba među njima, Gavrilovića, proglašavajući ga izdajnikom („mađaronom“).
Kada se ratna sreća okrene i nastupi poraz, njihovo lažno rodoljublje momentalno nestaje. Najpre beže u Beograd gde se međusobno svađaju oko plena i položaja, a po povratku mađarskih vlasti u Vršac, brzo menjaju stranu, nude svoje usluge neprijatelju i prodaju narodne interese za dukate. Na samom kraju, Gavrilović napušta ovo društvo uz oštru osudu njihovog licemerja.