| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 1958
ISBN: 299
Jezik: Mađarski
Autor: Strani
Autor: Imre Madač / Imre Madách
Jezik: Mađarski
Izdavač: Magyar Helikon, Budapest
Godina: 1958
Obim: 222 str.
Glavno delo mađarskog pisca Imrea Madača (Imre Madách), dramska poema „Az ember tragédiája”, na srpski jezik se prevodi kao „Čovekova tragedija” (često i kao „Tragedija čoveka”). Ovo monumentalno delo iz 1861. godine smatra se jednim od najvažnijih stubova mađarske književnosti.
Drama faustovskog tipa sastavljena od 15 slika (scena) kroz koje se prikazuje istorija čovečanstva.
Imre Madač (mađ. Madách Imre) bio je jedan od najvećih mađarskih dramskih pisaca, pesnika i mislilaca 19. veka. Iako je tokom života bio relativno povučen, njegovo remek-delo „Čovekova tragedija” osiguralo mu je trajno mesto u svetskoj književnosti, rame uz rame sa Geteovim „Faustom” i Bajronovim „Kainom”.
Rođen je 21. januara 1823. godine u mestu Alsoregeg (danas Dolna Strehova u Slovačkoj) u bogatoj, plemićkoj porodici. Studirao je pravo, filozofiju i književnost na univerzitetu u Pešti. Preminuo je veoma mlad, 5. oktobra 1864. godine (u 41. godini), od posledica srčane bolesti, u svom rodnom mestu.
Madačev život bio je obeležen dubokim ličnim i političkim razočaranjima, što je direktno oblikovalo mračan i filozofski ton njegovih dela. Strastveno je podržavao Mađarsku revoluciju protiv austrijske vlasti. Nakon njenog gušenja, pao je u tešku depresiju, a zbog skrivanja revolucionara proveo je godinu dana u austrijskom zatvoru. Tokom rata izgubio je sestru i njenu porodicu, koje su zverski ubili vojnici. Dok je bio u zatvoru, njegov brak sa suprugom Eržebet Fratrik se raspao, što ga je trajno emotivno slomilo. Lik Eve u „Čovekovoj tragediji” (koja je istovremeno i grešnica i spasiteljka) delom je inspirisan ovim iskustvom.
Madač je pisao u osami svog imanja. Ključni trenutak u njegovoj karijeri desio se 1861. godine. Madač je poslao rukopis „Čovekove tragedije” Janošu Aranju, tada najvećem mađarskom pesniku i kritičaru. Aranj je bio fasciniran delom. Pomogao je Madaču oko sitnih jezičkih ispravki i predstavio delo Mađarskoj akademiji nauka. Delo je odmah doživelo ogroman uspeh, ali je Madač uživao u slavi samo tri godine pre nego što je preminuo.