| Cena: |
| Stanje: | Novo |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | AKS |
| Plaćanje: | Pouzećem |
Godina izdanja: jul 2026.
Format - 13x20 cm
Povez - Mek
Pismo - Latinica
Izdavač: Laguna
Autor: Milica Vučković
EAN: 9788652162031
U pretprodaji od 16. do 22. jula samo onlajn.Od autorke romana Smrtni ishod atletskih povredaBeni noćima vozi auto-putevima istočne Evrope, puši previše i obilazi pet-šopove držeći motivacione govore o sreći pasa i mačaka, iako ne veruje ni u proizvode koje prodaje ni u rečenice koje ponavlja. Hotelske sobe, benzinske pumpe, fluorescentna svetla i beskrajni razgovori sa kolegama, podjednako smešni i iscrpljujući, čine njegovu svakodnevicu. Istovreno, daleko od zlje koju je napustila u nadi da će negde drugde život imati više smisla, Marija pokušava da održi privid sređenog života uz muža hirurga koji svaku večeru pretvara u pozornicu za sopstvene monologe. Oko njih se nižu ljudi umorni od posla, braka, ambicija i zadatih uloga, svi podjednako željni bliskosti koja im nedostaje.Između porodičnih ručkova, poslovnih prezentacija, pogrebnih procedura, kasnovečernjih vožnji i uspomena koje ne blede, Milica Vučković piše o savrenoj usamljenosti precizno, nežno i duhovito. Sa izoštrenim osećaj za apsurd svakodnevice, autorka prepoznaje ono neprijatno, a suviše blisko: roditelje koji decu „vole najviše na svetu“, ali ih nikada ne čuju, odrasle ljude zarobljene u floskulama o produktivnosti i uspehu, partnere koji umesto osećanja dele rutine i hobije, i decu koja prerano nauče da ne traže – i ne očekuju – ništa.„Slojevita i duboka, uzbudljiva i dinamična priča naseljena mnoštvom ubedljivo izvajanih likova do čijih nam je sudbina i te kako stalo čak i u trenucima kada nam se čini da njima više nije stalo ni do čega. Život glavnog junaka Benija ispunjen je događajima i ispražnjen od smisla pouzdana i finom ironijom obojena naracija vodi nas kroz njegova nastojanja da taj smisao pronađe, da bi nas na kraju neumoljivo navela da se zajedno s Benij suočimo sa pitanj: kako smo dozvolili sebi da postano tako neizlečivo sami?“
– Zoran Paunović