pregleda

Drame,Samuel Beckett


Cena:
899 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Beograd-Voždovac,
Beograd-Voždovac
Prodavac Nije trgovac

pomme (3007)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 3533

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Hrvatski
Autor: Strani

Knjiga je dobro očuvana.Ima posvetu.
1.U očekivanju Godota
2.Svršetak igre
3.O,divni dani
,,Ovo su tri ključna dela Samjuela Beketa, utemeljivača teatra apsurda. Sva tri komada dele motive izolacije, besmisla, propadanja i uzaludnog čekanja, ali na različite načine:
1. U očekivanju Godota (1952)
Najpoznatija drama 20. veka. Vladimir i Estragon na pustom putu pored drveta čekaju izvesnog Godota, koji se nikada ne pojavljuje.
Apsurd: Likovi ne znaju zašto ga čekaju, niti ko je on, ali to čekanje daje jedini privid smisla njihovom postojanju.
Vreme: Vreme je statično – „ništa se ne dešava, niko ne dolazi, niko ne odlazi, to je strašno“.
Dinamika: Odnosi su svedeni na bizarne dijaloge, fizičku komediju (klaunovski elementi) i pasivni očaj.
2. Svršetak igre (1957)
Još mračniji i klaustrofobičniji komad od Godota. Radnja se dešava u jednoj prostoriji nakon neodređene katastrofe (postapokaliptična atmosfera).
Zavisnost: Slep i nepokretan Ham (Gospodar) i hromi Klov (Sluga) zarobljeni su u sadomazohističkom odnosu. Ne mogu jedan bez drugog, a mrze se.
Roditelji: Hamovi roditelji, Nag i Nel, žive u kantama za smeće, što je vrhunac Beketovog grotesknog prikaza starosti i suvišnosti.
Kraj: Igra se završava, ali se zapravo nikada ne završava – to je ciklično propadanje bez konačnog oslobođenja.
3. O, divni dani (1961)
Drama u kojoj dominira snažna vizuelna metafora ljudske egzistencije.
Metafora peska: Vini je zakopana u zemlji (humci) – u prvom činu do struka, u drugom do vrata.
Optimizam u apsurdu: Uprkos fizičkoj nemogućnosti kretanja i očiglednoj propasti, Vini održava rutinu (šminkanje, pregledanje torbe) i ponavlja kako je ovo „divan dan“.
Govor protiv tišine: Vini neprestano priča kako bi potvrdila da postoji, dok je njen muž Vili skoro potpuno odsutan i nem.
Zajedničke niti:
Svođenje: Beket u svakom sledećem delu dodatno „skraćuje“ čoveka – od šetanja po putu (Godoto), preko zatvorene sobe (Svršetak igre), do potpune nepokretnosti u zemlji (O, divni dani).
Jezik: Reči gube funkciju komunikacije i postaju način da se ispuni nepodnošljiva tišina postojanja."

Slanje posle uplate na tekući račun,a ako je u Beogradu lično preuzimanje.
Ne šaljem knjige u inostranstvo.

Predmet: 83858117
Knjiga je dobro očuvana.Ima posvetu.
1.U očekivanju Godota
2.Svršetak igre
3.O,divni dani
,,Ovo su tri ključna dela Samjuela Beketa, utemeljivača teatra apsurda. Sva tri komada dele motive izolacije, besmisla, propadanja i uzaludnog čekanja, ali na različite načine:
1. U očekivanju Godota (1952)
Najpoznatija drama 20. veka. Vladimir i Estragon na pustom putu pored drveta čekaju izvesnog Godota, koji se nikada ne pojavljuje.
Apsurd: Likovi ne znaju zašto ga čekaju, niti ko je on, ali to čekanje daje jedini privid smisla njihovom postojanju.
Vreme: Vreme je statično – „ništa se ne dešava, niko ne dolazi, niko ne odlazi, to je strašno“.
Dinamika: Odnosi su svedeni na bizarne dijaloge, fizičku komediju (klaunovski elementi) i pasivni očaj.
2. Svršetak igre (1957)
Još mračniji i klaustrofobičniji komad od Godota. Radnja se dešava u jednoj prostoriji nakon neodređene katastrofe (postapokaliptična atmosfera).
Zavisnost: Slep i nepokretan Ham (Gospodar) i hromi Klov (Sluga) zarobljeni su u sadomazohističkom odnosu. Ne mogu jedan bez drugog, a mrze se.
Roditelji: Hamovi roditelji, Nag i Nel, žive u kantama za smeće, što je vrhunac Beketovog grotesknog prikaza starosti i suvišnosti.
Kraj: Igra se završava, ali se zapravo nikada ne završava – to je ciklično propadanje bez konačnog oslobođenja.
3. O, divni dani (1961)
Drama u kojoj dominira snažna vizuelna metafora ljudske egzistencije.
Metafora peska: Vini je zakopana u zemlji (humci) – u prvom činu do struka, u drugom do vrata.
Optimizam u apsurdu: Uprkos fizičkoj nemogućnosti kretanja i očiglednoj propasti, Vini održava rutinu (šminkanje, pregledanje torbe) i ponavlja kako je ovo „divan dan“.
Govor protiv tišine: Vini neprestano priča kako bi potvrdila da postoji, dok je njen muž Vili skoro potpuno odsutan i nem.
Zajedničke niti:
Svođenje: Beket u svakom sledećem delu dodatno „skraćuje“ čoveka – od šetanja po putu (Godoto), preko zatvorene sobe (Svršetak igre), do potpune nepokretnosti u zemlji (O, divni dani).
Jezik: Reči gube funkciju komunikacije i postaju način da se ispuni nepodnošljiva tišina postojanja."
83858117 Drame,Samuel Beckett

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.