| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Nekorišćen |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Mladenovac, Beograd-Mladenovac |
Godina izdanja: 2008
ISBN: 978-86-7448-410-4
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Paideia 2008 118 strana
odlična očuvanost
Roman `Pereira tvrdi da...` (ital. Sostiene Pereira) Antonija Tabukija je delo koje se bavi temama moralne odgovornosti intelektualaca, ličnog i političkog buđenja, borbe protiv tiranije i zla pasivnosti.
Kratak sadržaj i glavne teme:
Vreme i mesto radnje: Radnja se odvija tokom vrelog leta 1938. godine u Lisabonu, pod represivnim Salazarovim režimom (fašistička diktatura), u senci Španskog građanskog rata koji se bliži kraju i nadolazećeg Drugog svetskog rata u Evropi.
Glavni lik: Protagonista je Pereira, vremešni, apatični i usamljeni urednik kulturne rubrike drugorazrednih novina `Lisabonska noć`. Vodi monoton život, nezainteresovan za političku stvarnost oko sebe, razgovarajući uglavnom sa slikom svoje preminule supruge.
Preokret: Njegova svakodnevnica se dramatično menja kada upozna mladog levičara i idealistu Monteira Rosija (i njegovu devojku Martu). Pereira ga angažuje da piše članke o preminulim pesnicima, ali Rosi koristi tu priliku da piše politički nepodobne, subverzivne tekstove (o Lorki, Majakovskom i drugima).
Buđenje savesti: Kroz odnos sa Rosijem i Martom, kao i kroz razgovore sa dr Kardozom (koji mu govori o teoriji saveza duša), Pereira počinje da preispituje svoj apatičan stav. Postepeno shvata da pasivnim posmatranjem dozvoljava zlu da se širi.
Čin pobune: Njegovo unutrašnje sazrevanje kulminira činom pobune i otpora režimu. Na kraju, Pereira objavljuje članak koji razotkriva ubistvo Rosija od strane tajne policije, a zatim beži iz zemlje, svestan ličnih posledica svog delanja.
Ključna poruka:
Roman je snažna oda ličnom doprinosu u borbi protiv nesloboda i apel na moralnu odgovornost intelektualaca da ne žive `širom zatvorenih očiju` pred tiranijom i nepravdom. Forma romana, sa učestalim ponavljanjem fraze `Pereira tvrdi da...`, ostavlja utisak svedočenja ili isledničkog postupka, gde Pereira opravdava svoje postepeno unutrašnje menjanje i konačnu odluku da deluje.