pregleda

Boldvin,Milica Vučković


Cena:
600 din
Želi ovaj predmet: 2
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Beograd-Voždovac,
Beograd-Voždovac
Prodavac

pomme (2273)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 2644

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Knjiga je dobro očuvana.
,,Milica Vučković je akademska slikarka, rođena 1989. u Beogradu. 2014. objavljena joj je zbirka kratkih priča „Roj“ (Apostrof) a 2017. dobila je prvu nagradu na Biber konkursu za priču „Jedu ljudi i bez nogu“.

„Najbolja stvar sa vremenom je upravo ta da, šta god radili, ono svakako prolazi. Koliko sam puta u životu poželela da postoji dugme, pauza, koje bih stisnula u do sada bezbroj situacija, nekada i u dobrim situacijama, ne bih dala vremenu da proleti tako brzo, već bih ga podelila na segmente, na slike, pa da mogu da zagledam i osetim svaku ponaosob, do detalja, ali ovako ništa, ode, proleti, pa se trudim iz petnih žila da izvučem neka sećanja, čisto da ta dobra ne zastare, jer čini mi se kao da dobra sećanja stare brže od loših... Svakako, posle nekog vremena ne znam čega se zbilja sećam a šta sam iskonstruisala, izmislila i dodala, tako da gotovo ni sama nemam uvid u sopstveni život, u sopstvenu istoriju, čak i da sam zapisivala sumnjala bih u sopstveni rukopis, kao što sumnjam i u svaki drugi rukopis...“ "

slanje posle uplate na tekući račun,a ako je u Beogradu lično preuzimanje

Predmet: 78913065
Knjiga je dobro očuvana.
,,Milica Vučković je akademska slikarka, rođena 1989. u Beogradu. 2014. objavljena joj je zbirka kratkih priča „Roj“ (Apostrof) a 2017. dobila je prvu nagradu na Biber konkursu za priču „Jedu ljudi i bez nogu“.

„Najbolja stvar sa vremenom je upravo ta da, šta god radili, ono svakako prolazi. Koliko sam puta u životu poželela da postoji dugme, pauza, koje bih stisnula u do sada bezbroj situacija, nekada i u dobrim situacijama, ne bih dala vremenu da proleti tako brzo, već bih ga podelila na segmente, na slike, pa da mogu da zagledam i osetim svaku ponaosob, do detalja, ali ovako ništa, ode, proleti, pa se trudim iz petnih žila da izvučem neka sećanja, čisto da ta dobra ne zastare, jer čini mi se kao da dobra sećanja stare brže od loših... Svakako, posle nekog vremena ne znam čega se zbilja sećam a šta sam iskonstruisala, izmislila i dodala, tako da gotovo ni sama nemam uvid u sopstveni život, u sopstvenu istoriju, čak i da sam zapisivala sumnjala bih u sopstveni rukopis, kao što sumnjam i u svaki drugi rukopis...“ "
78913065 Boldvin,Milica Vučković

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.