ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2011.
Autor: Domaći
Jezik: Hrvatski

Rende, 2011.

Basne o komunizmu su neobična knjiga. U njoj Slavenka Drakulić piše o svojoj staroj temi – propasti komunizma – ali na novi način, kroz usta životinja. Knjiga se sastoji od šest basni u kojima glavni junaci iz „životinjskog“ ugla govore o bivšim komunističkim zemljama. Tako nam krtica pripoveda o Demokratskoj Republici Nemačkoj i Berlinskom zidu, miš koji živi u ormaru Muzeja komunizma bavi se Čehoslovačkom, za Albaniju je zadužen gavran koji je prisustvovao samoubistvu premijera, mačka generala Jaruzelskog upoznaje nas sa njegovim dilemama u vezi sa uvođenjem vanrednog stanja u Poljskoj, pas nam pripoveda o Rumuniji i bračnom paru Čaušesku, a na bivšu Jugoslaviju podseća nas Titov papagaj Koki, koji živi na Brionima, pa stoga ne zaobilazi ni Tuđmana i Mesića.
Stoga su Basne o komunizmu dvostruko korisna knjiga: iz nje će mladi saznati mnogo o životu u komunizmu (kako se, na primer, živelo bez banana), a stariji će se podsetiti nekih prošlih vremena i sopstvenih života u njima.

Slavenka Drakulić je priznata hrvatska književnica i publicistkinja, koja trenutno živi u Švedskoj.

Slavenka Drakulić je rođena u Rijeci 1949. u Jugoslaviji. Završila je studije komparativne književnosti i sociologije na zagrebačkom univerzitetu 1976. Od 1982. to 1992. je stalna novinarka za dvosedmične novine Start i sedmičnjak Danas (oba u Zagrebu), pišući uglavnom o feminističkim temama.

Drakulićkini prvi poznatiji radovi su bili novinski članci, roman (Hologrami straha 1987.) i dokumentarni film o dijabetesu i transplantaciji bubrega, stanju koje i sama živi od 80-ih.

Drakulić je emigrirala iz Hrvatske početkom 90-ih iz političkih razloga, nakon što su je nekoliko većih, ali nacionalističkih, novina proglasili nedovoljno pariotski nastrojenom. Hrvatski sociolog i pisac Slaven Letica je je u jednom članku iz 1992. u Globusu optužio pet hrvatskih književnica, uključujući i Drakulić, da su `vještice` i da `siluju` Hrvatsku. Prema Letici, ove spisateljice se nisu distancirale od akta silovanja, planirane vojne taktike bosanskih Srba protiv nesrba, već da su ga uglavnom tretirale na feministički način, tj. kao zločin `neidentificiranih muškaraca` protiv žena. Ubrzo nakon objave članka, Drakulić je počela primati telefonske prijetnje, a i njena imovina je vandalizirana. S obzirom da nije dobila gotovo nikakvu podršku i pomoć od prijatelja i kolega, Slavenka Drakulić napušta Hrvatsku.

Drakulić je pisala za više novina i magazina na raznim jezicima, uključujući The Nation, La Stampa, švedski Dagens Nyheter, Frankfurter Allgemeine Zeitung i danski Politiken.

Njeni poznatiji radovi u posljednje vrijeme su svakako oni koji se bave ratovima na Balkanu. U romanu Kao da me nema se radi o zločinima protiv žena tokom agresije na BiH, dok Oni ne bi ni mrava zgazili je knjiga u kojoj analizira svoja iskustva tokom posmatranja procese i zatvorenike Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu.

Drakulić danas živi u Stockholmu s mužem i često posjećuje svoj dom u Hrvatskoj.
Bibliografija

Hologrami straha (1987.)
Mramorna koža (1995.)
Božanska glad (1997.)

Smrtni grijesi feminizma (1984)
Kako smo preživjeli komunizam i čak se smijali (1991.)
Balkan Express: Fragmenti s druge stane rata (1992.)
Cafe Europa: Život nakon komunizma (1996.)
Kao da me nema (2000.)
S.: A Novel about the Balkans (2001)
Pizza u Varšavi, torta u Pragu
`Oni ne bi ni mrava zgazili: ratni zločinci na sudu u Hagu (2005)