Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Beograd-Zvezdara, Beograd-Zvezdara |
Godina izdanja: 2014.
ISBN: 978-86-523-0127-0
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Izdavač: Arhipelag. Godina izdanja:: 2014. Broj strana: 134
Pismo: Latinica. Povez: Tvrd. Format: 14x21 cm
Knjiga je nova, jednom pročitana, izvanredno očuvana.
Na predlistu mala beleška - datum kupovine.
Roman Davida Grosmana, bio je veliki događaj savremene književnosti u 2014. godini. Napisan je formi poeme, a Arhipelag je objavljuje u sjajnom prevodu Davida Albaharija.
Najintimnija knjiga Davida Grosmana.
Junaci u ovom romanu, suočeni sa smrću bližnjih, u intenzivnim monolozima i dijalozima koji imaju nesvakidašnju pesničku snagu, kao u nekom velikom oratorijumu, tragaju za smislom u životu koji im je dosuđen.
Roman je doživeo ogroman uspeh u Nemačkoj i SAD.
- Predivna knjiga neobične, hibridne forme - jezik je sasvim poetski (za prevod 11 na skali do 10), forma liči na dramsku, ali nije sasvim ni drama već više meditacija, esej; ponešto ima i od romana jer se prate isti likovi, mada kroz radnju u tradicionalnom smislu, niti su dijalozi zaista razgovori, a sve to ima svoje opravdanje u sadržaju.
Nemam reči da objektivno prikažem ovu knjigu. Najviše zato što je reč o apsolutno najstrašnijoj stvari na svetu – bolu roditelja za mrtvim detetom. Tim pre, što se u startu zna da je Grosmanu poginuo sin u izraelsko-palestinskim sukobima. Imam osećaj da je ova knjiga otkinuta od njega. Tome u prilog govori i da je pisana oko dve godine a nevelika je obimom. I čita se tako, na sitne komadiće jer više od toga u jednom naletu ne može srce da izdrži. Ako čitalac nema dece, može jednostavno da uživa u njegovom predivnom izbrušenom virtuoznom jeziku. Ali isto tako, ako se ne unosi emotivno, možda nije dovoljno zanimljivo. S druge strane, ako ima dece, ne može da se ne unese emotivno … i onda je sve vreme u stomaku uvezan čvor bola, straha, strepnje, saosećanja, neisplakanih suza. Nije to knjiga uz koju se plače ... Nije nikakvo kukumavčenje ali se vidi da je svaka misao proživljena, i time se onaj čvor u stomaku prilikom čitanja još čvršće steže.