Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Sombor, Sombor |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
PETLJA, OMČA, OSMICA
Vidan Arsenijević
Izdavač: Beogradska knjiga
Broj strana: 200
Pismo: Ćirilica
Povez: Mek
Format: 20 cm
Godina izdanja: Decembar 2010
Okosnicu nesvakidašnjeg romana Vidana Arsenijevića o izgradnji „Šarganske osmice“ – Petlja, omča, osmica – čini njegov glavni junak Oto Dušan Kavan, idejni tvorac ovog malog umetničkog i građevinskog remek-dela, koji je šargansku prugu gradio od prvog do poslednjeg dana. Pišući o Kavanu, Arsenijević uspeva da oživi bogatu karakterološku lepezu likova, osećanja i emocija koje su kulminirale u priči o građevini koja je svoje graditelje učinila besmrtnim u grandioznosti, ali i bezimenim u zaboravu.
BESMRTNI U GRANDIOZNOSTI – BEZIMENI U ZABORAVU
U trajanju svakog naroda postoje prilike i ambijenti u kojima se ovaploćuju duhovne, istorijske i etičke vertikale; građevine u duhu i materiji koje svedoče ne samo o svojim graditeljima već i o duhu koji ih je stvorio, viziji i geniju. Zvanična istorija i istoriografija, uz niz kompromisa sa Istinom, opisuje luk trajanja i put kroz vreme, ali su retke knjige koje uspevaju da nadiđu zvaničnu, „veliku istoriju“, u nizu malih, skoro neprimetnih sudbina, oblikovanih i izbrušenih u vrtlogu lič-nih i kolektivnih iskušenja. Upravo takav je nesvakidašnji roman Vidana Arsenijevića – Petlja, omča, osmica, kao i njegov glavni junak Oto Dušan Kavan, idejni tvorac „Šarganske osmice“, k-ji je ovu neobičnu prugu gradio od prvog do poslednjeg dana. Pišući o Kavanu, Arsenijević uspe-va da oživi bogatu karakterološku lepezu likova, osećanja i emocija koje su kulminirale u priči o građevini koja je svoje graditelje učinila besmrtnim u grandioznosti, ali i bezimenim u zaboravu.
Na sredokraći između oporih stvarnosnih pretpostavki i zaumnih i slojevitih prostora svesti nastaje romaneskna priča o umornom i gorčinom ispunjenom čoveku koga u budućnost vuče vizija velikog poduhvata, a u prošlost teg uspomena. Upravo zbog toga ovaj roman proširuje metaforu građevine čovekovog života i dela sve do granica tragike ljudske egzistencije.
Retrospekcijski slojevi knjige motivisani su asocijacijama pripovedača, Kavanovog asistenta, njegovom psihološki uverljivom potrebom da iz nove perspektive sagleda sva ona događanja koja su prvobitno bila oslobođena čvršćih kauzalnosti. Zato na kraju nećemo znati da li je glavni junak Kavan ili pruga. Ili je omča nešto što nas je steglo kao zatočnike istine u pruzi, večitoj metafori puta, i osmici koja nas, poput modifikovanog Urborosa, stalno podseća da svi naši putevi vode ka početku.
Petar V. Arbutina