Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Beograd-Voždovac, Beograd-Voždovac |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2004
Oblast: Ekonomija
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Knjiga jer dobro očuvana.Spoljni omot malo savijen pri vrhu pozadi(ništa strašno,kao na slici).
,,To što je tranzicija iz socijalističkog u kapitalistički privredni sistem obavljana u vreme prevlasti paradigme čiste tržišne privrede i monetarizma, bitno je uticalo na njene tokove. Područje Stiglicove kritike koja na ovim prostorima zaslužuje najviše pažnje upravo su odnosi između tranzicije i takozvanog Vašingtonskog dogovora između američke Vlade, Svetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda. Iako je tranzicija počela bez jasne slike o stvarnom privrednom i socijalnom stanju i bez razmišljanja o socijalnim posledicama zbog promena, saveti zapadnih ekonomista, a pogotovo finansijskih institucija bazirani su na pretpostavci da će eliminisanje deformisanih netržišnih institucija, uvođenje privatnog vlasništva i *laissez-faire* tržišnog mehanizma, socijalističke privrede odmah pretvoriti u države blagostanja. Sasvim su prenebregnuti privredna realnost, socijalna struktura društva, pa i iskustva zapadnoevropskih zemalja posle Drugog svetskog rata odnosno činjenica da je sadašnja razvijenost evropskih zemalja proizvod modela socijalnog partnerstva u posleratnoj Evropi kao i činjenica da su nekadašnje socijalističke zemlje mnogo sličnije evropskim privredama posle Drugog svetskog rata, nego sadašnjim tržišnim privredama. Ukratko, jedna ideologija zamenjena je drugom; ovog puta ideologijom tržišnog fundamentalizma.
... U euforiji iluzija koja je nakon raspada socijalizma zahvatila Istočnu Evropu, mnogi su domaći marksisti preko noći postali monetaristi, a donedavni propovednici različitih oblika socijalizma postajali su zagriženi propovednici share-holder value ideologije. Na upozorenja retkih domaćih ekonomista na posledice privatizacije bez jasnih pravila, makroekonomske stabilizacije oslonjene na pogrešne procene stanja privreda i uvođenja tržišta bez institucija uzvraćeno je ruganjem zbog nostalgičnosti i neznanja."`