| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Stari grad, Beograd-Stari grad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Španski
str. 62 , poezija , neoavangarda
Fotobiografija (1985) – zbirka u kojoj kroz specifičnu poetsku formu stvara portrete ključnih figura Nove umetničke prakse (poput Katalin Ladik, Miroslava Mandića, Bogdanke Poznanović i drugih).
Slavko Matković daje svoju autorsku knjigu „Foto Biografija” svom prijatelju Nikoli.
Umetnik je ovu knjigu, koja predstavlja jedno od ključnih dela njegove vizuelne poezije i neoavangardnog izraza, poklonio svom prijatelju Nikoli, ispisavši mu posvetu direktno u Subotici.
„Nikoli mom prijatelju
srdačno
Slavko Matković
u divnoj i mračnoj
Subotici
28 II 85“
Slavko Matković (1948–1994) bio je jedan od najradikalnijih inovatora, eksperimentatora i najznačajnijih aktera jugoslovenske i srpske neoavangardne i konceptualne umetnosti druge polovine 20. veka.
Čitav njegov život i stvaralaštvo ostali su neraskidivo vezani za Suboticu. Radio je u subotičkoj Gradskoj biblioteci, gde je vodio Zavičajno odeljenje, a umetnost nije video kao nešto što pripada isključivo galerijama, već nečemu što se prožima kroz svakodnevni život, ulice, oblake i slučajne susrete.
Matković je bio autentični multimedijalni umetnik čiji je raspon delovanja bio neverovatno širok:
Sa Balintom Sombatijem je 1969. godine u Subotici osnovao ovu kultnu avangardnu grupu. Grupa je povezala lokalnu scenu sa svetskim umetničkim tokovima, uvodeći konceptualnu umetnost, mail-art, performanse i prostorne intervencije.
Strastveno je istraživao granice između slike, teksta i tipografije. Njegovi radovi često uključuju takozvane „selotejp-tekstove“, kolaže i vizuelne intervencije u samim knjigama.
Bio je jedan od prvih autora koji je stvarao nestandardne, anti-narativne i signalističke stripeve, koje je početkom sedamdesetih objavljivao u čuvenom novosadskom časopisu Új Symposion.
Njegov životni kredo i apsolutna posvećenost sažeti su u rečenici „Ich bin Künstler“ (Ja sam umetnik), što je kasnije poslužilo i kao naslov velike retrospektivne monografije koju mu je posvetio istoričar umetnosti Nebojša Milenković. Preminuo je prerano, 1994. godine u rodnoj Subotici.