Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Beograd-Čukarica, Beograd-Čukarica |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2002
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Тролист Богдана Дунђерског / Љубица Поповић-Бјелица
Нови Сад : Stylos ; Бечеј : Proleter, 2002, tvrdi povez,
Fizički opis 150 стр. : фотогр. ; 20 cm
Napomene Тираж 2.000
На корицама белешке о аутору и делу с ауторовом сликом.
Bogdan Dunđerski - Biografska građa
Očuvanost 4.
BOGDAN DUNĐERSKI 18.10.1862. - 01.11.1943
Dunđerski je bio veiki boem i hedonista, veleposednik, narodni poslanik i dobrotvor. Uživao je u životu i uređivanju i održavanju svojih poseda. Nikada se nije bavio trgovinom, kao većina Dunđerskih.Ljubav prema konjima krunisao je stvaranjem jedne od najvećih ergela u tadašnjoj Austrougarskoj. To je bila ergela sa 1400 prvoklasnih konja, a dvorac u Bečeju, nosi ime najslavnijeg konja tog vremena – Fantasta.Koliko je Dunđerski bio uspešan u svom poslu, to se ne može reći i za njegov ljubavni život. Po tom ga pitanju baš i nije pratila sreća. Nikada se nije ženio, a zvanične potomke nema. Dve žene su obeležile Bogdanov život. Prva je Mara Dinjaški Đalinac, verenica kovača koji je radio na Bogdanovom imanju, i koju je Dunđerski otkupio za 21 jutro zemlje. Bio je zaljubljen u lepu Maru, ludo je voleo i neprestano je udovoljavao njenim željama. Mari je dao da vodi imanje. Zanimljiva je i priča da je Dunđerski u svojoj zaljubljenosti išao i dotle, da je kako bi se Mara kupala, bazen u Fantastu punio mlekom. Uzivala je Mara kod njega, ali se nisu venčali, razbolela se i napuistila ovaj svet. Druga žena u Bogdanovom životu bila je Marica Piskor, Mađarica gospodske krvi. Sa istom strašću Dunđerski je voleo konje, vino, lepe žene i Srbiju. Bio je veliki patriota. Kao poslanik u Ugarskom saboru u Budimpešti bio je pod stalnim policijskim nadzorom, proglašen mađaronom i antidržavnim neprijateljem, a sve zbog njegovog insistiranja na zaštiti srpskih interesa. Politika ga nikada nije interesovala. Trudio se da nadoknadi štetu oštećenima, da zatvorenike spase smrti, a njihove porodice da obavesti o trenutnoj situaciji. Sve je to radio u tišini, bez pompe i fanfare, i nikada nije očekivao za uzvrat nešto ili pak nekoga zaduživao onim što je za njega učinio. Radio je to zato što je smatrao da tako treba, zato što je verovao da je to njegov poziv, zato što je imao veliko i dobro srce. Bogdan Dunđerski umro je 1943. godine u Bečeju a sahranjen je u kapeli Svetog Đorđa koju je sagradio u sklopu svog imanja.