Cena: |
Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Beograd-Čukarica, Beograd-Čukarica |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1973
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Mladen St. Đurčić : OSKORUŠE - 111 epigrama epitafa i epigrafa , Izdavač autor Beograd 1973, str. 63.
Kratke poetske forme.
Očuvanost 3; ima autorovu posvetu.
Mladen St. Đuričić (Zablaće kod Šapca, 8. mart 1889 — Beograd, 20. septembar 1987) bio je kapetan rečnog brodarstva, kapetan rečne plovidbe, književnik i publicista.
Osnovnu školu završio je u Nakučanima (1900) a nižu gimnaziju u Šapcu (1904)[2], u zadnjoj deceniji devetnaestog veka zaposlen u kolonijalno-bakalskoj radnji na Malom pijacu, Šabac. U Beograd je otišao 1907. U službi Srpskog parobrodarskog društava od 1909[2], već 1913. postaće diplomirani kapetan. Za vreme Prvog svetskog rata je bio dopisnik sa Solunskog fronta.
Posle rata zaposlen je kao pomoćnik komandanta Beogradskog pristaništa i zapovednik parobroda. Referent postaje 1920, šef rečne plovidbe 1925, administrativni sekretar Narodne skupštine 1927. [2].i bibliotekar Ministarstva prosvete 1929.[1] Osnivač je i urednik listova Podrinski vesnik (1920) i časopisa za brodarstvo i obaveštajnu službu Brodar (1923)[2]. Jedan je od osnivača književnih klubova i udruženja Polet (1907), Društva književnika (1924), Književnog kruga (1925), Kosovka (1926), Kluba nezavisnih književnika (1930). Član je Udruženja književnika Srbije.
Koristio je pseudonime Mlad - Miltijad, Ognjen Paligorić, Sava Drinčić, Drinosavić, Drinko Savić. Prvu pesmu objavljuje u listu Čivija pod uredništvom Svetozara Grdaničkog (1906). Sarađuje u preko 70 časopisa. Napisao je desetine romana, a samo u rukopisu mu je ostalo 14 romana i dramskih dela. Dela su mu prevođena na esperanto, francuski, nemački, ruski i slovački. Nosilac je Albanske spomenice.