Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Rajko Petrov Nogo Lazareva subotaTvrdi povezIzdavač Srpska književna zadrugaPoznato je da u Nogovoj poeziji s nacionalnim motivima ono univerzalno u njoj jeste sama poezija, a ne nacija ili sama nacionalna mitologija, jer Nogo ono partikularno, pojedinačno iskustvo transcenduje, eliot(ov)ski shvaćenom, "poopštenom emocijom". Još preciznije: Nogove pesme o likovima i znamenjima iz nacionalne istorije i kulture ne duguju mnogo veličini i značaju samih pesničkih motiva i njihovom ekskluzivizmu, već, pre svega, intenzitetu umetničkog procesa. U Pogovoru Lazarevoj suboti (1989) Novica Petković je u tekstu "Dva Lazara" pokazao na koji način pesnik Rajko Petrov Nogo, počevši od kompozicije do razmeštaja pesama u knjizi, služeći se udvajanjem perspektiva, novozavetne i kosovske (davnašnje i današnje), od hotimičnog protkivanja pesama paganskim supstratom, stiže do ukrštenih slika koje ponekad znaju da zbune nevičnijeg čitaoca i kritičara. Prvi i drugi stih u prvoj strofi (katrenu) pesme Lazareva subota: "Legao da si Lazare / Ko proštac nasred ledine", podržani naslovom pesme, naš `horizont očekivanja` usmeravaju prema biblijskom, novozavetnom Lazaru, a drugi i četvrti ("Kukavice nam kazale / Kosovke šćeri jedine") na srpskoga čestitoga kneza, Lazara Hrebeljanovića. Njima je dozvan i Njegoš, odnosno reči Vuka Raslapčevića da "ne valja se biti kukavica" jer su one "šćeri Lazareve". A da će u kadenci ove strofe doći do obrta nagovešteno je inverzijom na početku pesme: (?) "Legao da si Lazare..." (?) "Kukavice nam kazale / Kosovke šćeri jedine". Čitava zavisna, objekatska (izrična, deklarativna) rečenica uz glagol kazale (s načinskim poređenjem: "Ko proštac nasred ledine"), došla je inverzivno na sintaksički jako mesto: na početak, a glavna na kraj (na intonaciono povlašćeno mesto). Ali to nije sve. Inverzijom su obeležene i glavna ("Kukavice nam kazale / Kosovke šćeri jedine") i zavisna rečenica ("Legao da si Lazare" umesto: Da si legao Lazare), jer je apozicija (Kosovke šćeri jedine), kojoj je, sistemski, mesto iza imenice (subjekta), premeštena iza predikata (kazale) pred kojim se našao objekat (nam). Očekivani, uobičajeni, stilski neobeležen red reči, bio bi (?): Kukavice, kosovke šćeri jedine, kazale (su) nam da si, Lazare, legao ko proštac nasred ledine, s tim što se ovaj redosled može varirati, pa vokativ (Lazare) može doći na različita mesta u rečenici.12/0