pregleda

Alojz Benac - Sexagenario Dicatvm, Retko !!!


Cena:
4.990 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Pouzećem
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (5961)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 10881

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 321
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Varoš kod Koraja - praistorijsko naselje arheološki je lokalitet, koji je pod tim nazivom stavljeno na spisak nepokretnih kulturnih dobara sa nacionalne liste spomenika BiH i dobara koja imaju valorizacionu osnovu u skladu sa Zakonom o kulturnim dobrima Republike Srpske.

Ovo praistorijsko naselje nastalo je na istočnobosanskom prostoru koji nije izrazito odvojen od susednih krajeva. Njegov južni deo (planinsko područje razvođa Gornje Drine, Neretve i Bosne, čini se kao deo hercegovačkog rubnog prostora.[1] Imajući ovo u vidu može se reći da je čitav ovaj prostor je po svom prirodnom položaju vezan za odgovarajuće procese na centralno-balkanskom prostoru. Ovo područje tokom srednjeg neolita naselili su nosioci starčevačke kulture, a do kraja neolita taj je prostor pripadao nosiocima vinčanske kulture, čija se naselja koncentrišu približno na istočnu liniju Odžak – Goražde.[1]

Paralele ovog naselja mogu se povući sa naseljima u Gornjoj Tuzli, Donjoj Tuzli, Matićima, Grbači, Lugu kod Goražda, Donjoj Mahali, Donjim Klakarom i Butmirom, ali se jedino na ovom lokalitetu ogledaju čisti elementi balkansko-anadolskog kompleksa.[2] (Benac, 1961a: 39-72)

Položaj

Položaj Koraja na mapi opštine Lopare
Praistorijsko naselj Varoš kod Koraja u užem smislu se nalazi u opštini Lopare, Republika Srpska, BiH, koje je prema popisu stanovništva iz 2013. godine imalo1.435 stanovnika.

U širem smislu nalazi se na granici Balkanskog poluostrva, južno od reke Save na prostoru koja pripada Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Pod današnjim nazivom (Koraj) ovo područje locirano je u severoistočnoj oblasti Bosne, na obroncima planine Majevice koji se spuštaju u ravnicu, na sredokraći između Tuzle i Bijeljine, Ovim prostorom dominira Majevica, 64 km dug planinski venac u severoistočnoj Bosni. Doline Gnjice i Kovačice dele ga na severozapadni i jugoistočni deo; oba se pružaju od severozapada prema jugoistoku, sa najvišim vrhom Međednikom (1843 m). Zemljište je sastavljeno od mekih stena i neobično razuđeno; mnogobrojne uzane erozivne dolinice, a među njih splet od tankih kosa; u dolinama bezbroj rečica, reka, slabog vodotoka (koje obično ne presušuju), čine ovo područje zeleno od kultura, a naročito od šumskog lisnatog drveća (najviše bukve).[3]

Istorija
Preduslovi
Na nastanak i razvoj najstarijih kultura na prostoru današnjeg Koraja, uticala su bogati prirodni uslovi i geološki sastav zemljišta, odnosno nalazišta soli i slani izvori sa obe strane Majevice. [a][4] Na naslagama morskog oligocena i miocena stvorena su plodna tla na kojima izvrsno uspeva voće, posebno šljiva, ali i jabuka, trešnja, višnja, kruška, kajsija, breskva (vinogradarska ili ševtelija), smokva žuta i mrka, kao i obilje divljeg, samoniklog voća: oskoruša, drenjak, mušmula.[5]

Poreklo naziva Koraj
Istorijska istraživanja na području Koraja vode u dublju prošlost, pa tako na sačuvanim stećcima pronađenim u korajskoj okolini ima i jedan na kojem je uklesano ime Koraj.[6] Na Agića groblju nađen je nadgrobni spomenik, stećak u obliku stuba, sekundarno upotrebljen kao nišan sa sačuvanim prvobitnim natpisom.[7][8] Tekst natpisa u prevodu ovako glasi:
„Ovdje leži Petko Rajković na svojoj baštini Koraju. Ovaj biljeg postavi ocu Rajko`.[9]

Ime naselja, predela, oblasti prenosilo se nasledno sa kolena na koleno, a na jednoj teritoriji su se više puta smenjivale populacije i jezici, kojima su se ljudi sporazumievali, a geografsko ime, naselja ili predela najčešće je ostajalo, u suštini. nepromenjeno.[5]

Prve naseobine
Ovi prostori su bili pohođeni i nastanjivani različitim populacionim grupama i narodima. Teško se sa sigurnošću može reći koji su od njih bili prvi.

Poznato je da su ovi krajevi bili naseljavani u kamenom dobu ili neolitu. Neolićani nisu imali pismo da bi nam ostavili pisani trag o sebi, ali su zato ostavili dosta materijalnih tragova o svom življenju na ovom prostoru.
Naime, u istočnom kraju Luka, doline koja se pruža ispod Koraja i koju presijeca Bijela rijeka, nalazi se praistorijski lokalitet Varoš. Teren ovoga lokaliteta je u obliku izduženog, nepravilno elipsastog, velikog tela, koji se prema jugu i istoku blago spušta i prelazi u ravnicu, dok je sa severne strane prilično strmo odsječen i dosta uzvišen nad okolnim terenom.

U početku je osnovano samo nekoliko naselja (Gornja Tuzla, Varoš kod Koraja), a tek kasnije dolazi do formiranja čitave mreže naselja. (Benac, 1966b: 41) Dolina reke Bosne predstavljala je jednu od glavnih bosanskih saobraćajnica kojim je krajem neolita došlo do infiltracije raznih novih grupa sa severa. (Benac, 1966b: 42)

O stanovništvu korajskog prostora teško je govoriti izdvojeno i bez sagledavanja širih geografskih celina u koje je Koraj spadao ili spada. Najstariji poznati stanovnici današnje Bosne, a samim time i ovih krajeva, bili su Iliri, posle njih tu su boravili Kelti, Rimljani, Goti, Avari, a od 6. do 8. veka Sloveni;[10] a treba takođe spomenuti Hazare, Mađare, Osmanlije.

Etničke promene su obično vršene nasilnim putem, a usled ratova, iseljavanja i različitih čestih pošasti, poslednjih vekova, oblast je izgubila veliki deo svog starog stanovništva.[11]

Zapis sa stećka govori da je u ovim krajevima živela i vlastela (pojam baštine je zemljišni posed u kategoriji feudalne svojine, koji je prvobitno bio darivan od strane vladara, a kasnije se nasledno prenosio), a pored natpisa tu su i toponimi: Crkvište, Mramorje, Stanovi i dr

Praistorijsko nalazište Varoš kod Koraja svojom kulturnom baštinom neolitskog doba doprinelo je stvaranju posebne kulturne grupe u okviru neolitskih grupa, koju možemo izdvojiti i imenovati kao: grupu srednjeg i mlađeg neolita severoistočne Bosne i Hercegovine, koja je usko vezana sa poznatim kulturama neolitskog doba Starčevačke i Vinčanske.

Pored neolićana, tragove prošlosti na korajskom prostoru ostavili su Kelti, Japodi, Rimljani, Avari, Huni, Hazari, Mađari, Osmanlije... i, naravno, Sloveni.

Koraj kao srednjovekovna naseobina
Obronci Majevice, koji prema severu prelaze u plodnu posavsku ravnicu, bili su severna granica srednjovekovne bosanske države prema Ugarskoj, na kojoj su bila podizana utvrđenja za odbranu. Jedno od takvih utvrđenja, verovatno, bilo je i u korajskom prostoru; pisanih podataka o nekom korajskom gradu (utvrdi, tvrđavi), nemamo; materijalni tragovi su, takođe, oskudni, mada izvesne indicije postoje, i značajne su za rešavanje tajni korajske istorije.[4]

Prema iistorijskoj karti srednjovekovne bosanske države,[12] korajski prostor je u 15. veku bio župa i nalazio se u oblasti Usora, a graničio se sa:

zapada, župom Nenavište
severa, rekom Savom
istoka, područjem današnje Semberije, i planinom Majevicom
juga, župom Soli
U porečju manjih Savinih pritoka: Tinje, Brke, Lukavca, Bijele i Gnjice na poačetku osmanske uprave, prostirale su se velika nahija Koraj – bliže Savi, ali i manje nahije Srebrnik, Jasenica, Visori i Završ – dublje u obroncima Majevice. Staro, predosmansko ime župe bilo Koraj, s obzirom na to je osmanska nahija Koraj obuhvatala više od polovine gore opisanog prostora, a u timarskoj organizaciji, koja je dugo čuvala staru teritorijainu podelu, upravna jedinica istog imena zauzimala je još veći obim.[13] „Župa Koraj je verovatno iz 5. veka jer se u tursko vreme stalno spominje. Ona je u tursko doba imala pod svojom upravom župu Bijeljinu i dalje zemlje prema Srebrniku i Mačvi.“[14]

Nastanak nahija na području kojem gravitira Koraj teško je sa tačnošću utvrditi, jer je ovaj prostor, odnosno veliki deo župe Usora, kojoj je pripadao, možda, i pre pada Bosne pod osmansku vlast.[4]

Padom bosanskog kraljevstva, u njegovom neposrednom okruženju formiraju se banovine, jajačka i srebrnička, i tek njihovim padom trebalo bi očekivati nastanak ili, prevođenje srednjovekovnih župa u nahije i stvaranje novih. Ipak, prema raspoloživim izvorima, svakako pre 1519. godine nastale su nahije: Sapna, Završ, Teočak, Smoluća, Jasenica, Srebrnik, Sokol, Koraj, Bijeljina, Gračac, Visori i Gošćanica.[15]

Nahija Koraj, koja se prostirala zapadno od Bijeljine (porečje Lukavca), kojoj je pripadala i tvrđava Brčko, obuhvatala je 1533. godine 14 sela i naseljenu mezru, i to: Korenita, Bili potok, Brdnjik (Brnjik), Žirovnicu, Maoču, Štrepce, Skakavu, Pčelić (Čelić), Rahić, Labsku ili Dedekovo, Brezik, Ljutnicu, Hrgove, Hmeljin Zagon, te mezru Ostrojno — sa ukupno 264 kuće.

Od 1533. godine u nahiji Koraj nastala su sledeća nova naselja, i to sela: Bilajići, Magnojevići, Čadavica i Suho Polje, naseljene mezre Dedečaj i Matočina Sudanja, kao i naseljeni čitluk kneza Đure u selu Bili Potok. Naselje Koraj, po kome je nazvana nahija, odnosno znatno ranije i srednjovekovna župa, još se u osmanskim izvorima ne spominje. Sudeći po franjevačkom samostanu Santa Marijaa in kampo koji se nalazio kod sela Bilog Potoka, proizilazilo bi da se zapravo nekadašnje naselje Bili Potok nalazilo u području današnjeg Koraja. Ukupan broj domaćinstava u naseljima ove nahije iznosio je 634 kuće (1548. godine).[16]

Arheološka istraživanja
Radovi sondažnog tipa započeti su 1956. godine a nastavljeni 1957. godine i u preko 4 m debelom kulturnom sloju. Otkopana je površina od 65 m2 tokom koje je utvrđena stratigrafska slika naselja sa pet kulturnih i pet građevinskih faza.[1] Najstarija građevinska faza paralelna je pretežno Vinči V2 a najmlađa vinčansko-pločničkoj fazi (Vinči D).[17]

Zajedničke karakteristike gradnje na ovom lokalitetu ogledaju se u solidnoj i debeloj podnoj konstrukciji, dok je zidna konstrukcija rađena od drveta i lijepa. Tragovi ognjišta upućuju uglavnom na otvorena ognjišta, a zapažen je novi vid ognjišta sa ukomponovanim „grejalicama“ za postavljanje posuda na vatru, a korišćene su i kao ognjište.[18] Pretpostavlja se da je ovo naselje sa grupisanim kućama uz njgove ivične delove, dok je ostali prostor ostajao slobodan.[17]

Od keramičkih artefakata na ovom lokalitetu kulturni razvoj se prati od samog početka i bazira na crno i sivo poliranoj keramici, i činjenici da se ne pojavljuje stratum sa slikanom keramikom.[17][19]

Starije dve faze Varoši odlikuju konične i bikonične zdele, vaze na nozi (zvonolikoj i cilindričnoj), amfore i bute, kao i keramika sa crnim mrljama što je jedna od osnovnih osobina Varoši IV; od ornamentike korišćeno je kaneliranje, a materijal u potpunosti odgovara materijalu vinčansko-tordoške faze, ili delom fazi A, a najviše Vinče B1.[20][17]

Mlađem periodu vinčansko-tordoške faze, ili Vinči B2, odgovara Varoš III i III/II sa oblicima zdela sa cilindričnim vratom, i okrgulim udubljenjima ukomponovanim na ramenu posude sa kaneliranim ornamenatima.[17]

Praistorijsko nalazište Varoš kod Koraja svojom kulturnom baštinom neolitskog doba doprinelo je stvaranju posebne kulturne grupe u okviru neolitskih grupa, koju možemo izdvojiti i imenovati kao: grupu srednjeg i mlađeg neolita severoistočne Bosne i Hercegovine, koja je usko vezana sa poznatim kulturama neolitskog doba Starčevačke i Vinčanske.

Benac, Alojz, hrvatski arheolog (Plehan, 20. X. 1914 – Sarajevo, 6. III. 1992). Klasičnu filologiju i arheologiju diplomirao u Beogradu (1937), doktorirao u Ljubljani (1951). Radio u Zemaljskome muzeju BiH 1947–67 (1957–67. ravnatelj). Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu bio je profesor arheologije i povijesti staroga vijeka (1968–78). Utemeljitelj je i prvi ravnatelj Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH-a (1963). Istraživao prapovijesna razdoblja, posebice zapadnoga Balkana. Izveo niz sustavnih arheoloških istraživanja: Arnautovići (Visoko), Crvena Stijena (Bileća), Gradić u Matićima, Gradina i Mujevine u Alihodžama (Travnik), Hrustovača u Hrustovu (Sanski Most), Lisičići (Kakanj), Nebo u Brajkovićima (Travnik), Obre I. i II. (Konjic), Pivnica (Odžak), Zecovi (Prijedor), Zelena pećina u Blagaju (Mostar) i dr. Istraživao gradine, tumule, prapovijesnu kronologiju, etnogenezu i kulturu Ilira. Proučavao je i stećke. Pokrenuo petosveščanu sintezu Praistorija jugoslavenskih zemalja (1979–86). Autor je niza sinteza i rasprava u periodici kao i više knjiga: Prehistorijsko naselje Nebo i problem butmirske kulture (1952), Studije o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom Balkanu (1964), Utvrđena ilirska naselja (1985), Praistorijski tumuli na Kupreškom polju (1986) i dr. Od 1967. redoviti član ANUBiH-a, dopisni član JAZU/HAZU, SANU, SAZU te član niza međunarodnih znanstvenih institucija.


Edukacija i karijera
Klasičnu filologiju i arheologiju, Benac je diplomirao u Beogradu (1937.), a doktorirao je u Ljubljani (1951.) disertacijom Prehistorijsko naselje Nebo i problem butmirske Kulture . Profesionalnu karijeru ostvario je u Zemaljskom muzeju BiH, Sarajevo, od 1947.-1967., gdje je bio i direktor u periodu 1957.-1967. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu bio je profesor arheologije i istorije starog vijeka (1968.-1978.). Utemeljitelj je i prvi direktor Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH-a. [1]

Benac je bio redovni član ANUBiH (od 1967.), dopisni član JAZU/HAZU, SANU, SAZU, kao i član niza međunarodnih znanstvenih institucija. ]].[2]

Naučni doprinos
Naučni doprinos akasdemika Benca zasnovan je na istraživanjima praistorijskog doba, osobito zapadnog Balkana. Realizirao je niz temeljnih arheoloških projekata u BiH, na lokalitetima:

Arnautovići (Visoko),
Crvena Stijena (Bileća),
Gradić u Matićima,
Gradina Mujevine u Alihodžama (Travnik),
Hrustovača u Hrustovu (Sanski Most),
Lisičići (Konjic), [3]
Nebo u Brajkovićima (Travnik),
Obre I. i II. (Konjic),
Pivnica (Odžak),
Zecovi (Prijedor),
Zelena pećina u Blagaju (Mostar) i dr.
U centru pažnje njegovih istraživanja bile su gradine, tumule, praistorijska hronologija, etnogeneza i ilirska kultura[4] [5] i stećci. Pokrenuo je sustavna istraživanja prethistorijskih gradina, nekropola sa stećcima.[6] i arheološke karte Bosne i Hercegovine.

Benac je autor sintetske edicije `Praistorija jugoslavenskih zemalja`, koja je publicirana u pet tomova, 1979.-86.

Autor je niza sintetsko-komparativnih djela i rasprava u periodici kao i više knjiga:

Prehistorijsko naselje
Nebo i problem butmirske kulture (1952.)
Studije o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom Balkanu (1964.) ).[7][8]
Utvrđena ilirska naselja (1985.) [9]
Praistorijski tumuli na Kupreškom polju (1986.) i dr.
Prilozi za proučavanje neolita u sjevernoj Bosni,
Preiliri, Protoiliri i Prailiri. Simpozijum o teritorijalnom i hronološkom razgraničenju Ilira u praistorijsko doba
Prilozi za proučavanje neolita u dolini rijeke Bosne
Kameni kalupi sa Pivnice,
La Méditerranée et les balkans du Nord-ouest à l´époque préhistorique (énéolithique et l´âdu bronze)
Prediliri, Protoiliri, Prailiri, neki novi aspekti,
Neki aspekti istraivanja tumula u našoj zemlji,
Zbornik radova prikazanih na naunom skupu «Sahranjivanje kod Ilira». Zlatibor 10-12 maj. 1976,
Some problems of the Western Balkans: The beginning of Indo-europeanizations in the Coastal zone of Yugoslavia and Albania
Kult mrtvih na ilirskom području u praistorijsko doba
Utvrđena ilirska naselja
Osvrt na: Aleksandar Stipčević, Iliri – povijest, život, kultura[10]
Osvrt na: Milutin Garašanin, Praistorija na tlu Srbije[11]
O etničkim zajednicama starijeg željeznog doba u Jugoslaviji
Iliri u Apuliji
Neolitske kulture u Jugoslaviji na ilirskom i susjednim područijima
Crvena Stijena-Glasinac I-Bronzano doba

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.




Predmet: 71717565
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Varoš kod Koraja - praistorijsko naselje arheološki je lokalitet, koji je pod tim nazivom stavljeno na spisak nepokretnih kulturnih dobara sa nacionalne liste spomenika BiH i dobara koja imaju valorizacionu osnovu u skladu sa Zakonom o kulturnim dobrima Republike Srpske.

Ovo praistorijsko naselje nastalo je na istočnobosanskom prostoru koji nije izrazito odvojen od susednih krajeva. Njegov južni deo (planinsko područje razvođa Gornje Drine, Neretve i Bosne, čini se kao deo hercegovačkog rubnog prostora.[1] Imajući ovo u vidu može se reći da je čitav ovaj prostor je po svom prirodnom položaju vezan za odgovarajuće procese na centralno-balkanskom prostoru. Ovo područje tokom srednjeg neolita naselili su nosioci starčevačke kulture, a do kraja neolita taj je prostor pripadao nosiocima vinčanske kulture, čija se naselja koncentrišu približno na istočnu liniju Odžak – Goražde.[1]

Paralele ovog naselja mogu se povući sa naseljima u Gornjoj Tuzli, Donjoj Tuzli, Matićima, Grbači, Lugu kod Goražda, Donjoj Mahali, Donjim Klakarom i Butmirom, ali se jedino na ovom lokalitetu ogledaju čisti elementi balkansko-anadolskog kompleksa.[2] (Benac, 1961a: 39-72)

Položaj

Položaj Koraja na mapi opštine Lopare
Praistorijsko naselj Varoš kod Koraja u užem smislu se nalazi u opštini Lopare, Republika Srpska, BiH, koje je prema popisu stanovništva iz 2013. godine imalo1.435 stanovnika.

U širem smislu nalazi se na granici Balkanskog poluostrva, južno od reke Save na prostoru koja pripada Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Pod današnjim nazivom (Koraj) ovo područje locirano je u severoistočnoj oblasti Bosne, na obroncima planine Majevice koji se spuštaju u ravnicu, na sredokraći između Tuzle i Bijeljine, Ovim prostorom dominira Majevica, 64 km dug planinski venac u severoistočnoj Bosni. Doline Gnjice i Kovačice dele ga na severozapadni i jugoistočni deo; oba se pružaju od severozapada prema jugoistoku, sa najvišim vrhom Međednikom (1843 m). Zemljište je sastavljeno od mekih stena i neobično razuđeno; mnogobrojne uzane erozivne dolinice, a među njih splet od tankih kosa; u dolinama bezbroj rečica, reka, slabog vodotoka (koje obično ne presušuju), čine ovo područje zeleno od kultura, a naročito od šumskog lisnatog drveća (najviše bukve).[3]

Istorija
Preduslovi
Na nastanak i razvoj najstarijih kultura na prostoru današnjeg Koraja, uticala su bogati prirodni uslovi i geološki sastav zemljišta, odnosno nalazišta soli i slani izvori sa obe strane Majevice. [a][4] Na naslagama morskog oligocena i miocena stvorena su plodna tla na kojima izvrsno uspeva voće, posebno šljiva, ali i jabuka, trešnja, višnja, kruška, kajsija, breskva (vinogradarska ili ševtelija), smokva žuta i mrka, kao i obilje divljeg, samoniklog voća: oskoruša, drenjak, mušmula.[5]

Poreklo naziva Koraj
Istorijska istraživanja na području Koraja vode u dublju prošlost, pa tako na sačuvanim stećcima pronađenim u korajskoj okolini ima i jedan na kojem je uklesano ime Koraj.[6] Na Agića groblju nađen je nadgrobni spomenik, stećak u obliku stuba, sekundarno upotrebljen kao nišan sa sačuvanim prvobitnim natpisom.[7][8] Tekst natpisa u prevodu ovako glasi:
„Ovdje leži Petko Rajković na svojoj baštini Koraju. Ovaj biljeg postavi ocu Rajko`.[9]

Ime naselja, predela, oblasti prenosilo se nasledno sa kolena na koleno, a na jednoj teritoriji su se više puta smenjivale populacije i jezici, kojima su se ljudi sporazumievali, a geografsko ime, naselja ili predela najčešće je ostajalo, u suštini. nepromenjeno.[5]

Prve naseobine
Ovi prostori su bili pohođeni i nastanjivani različitim populacionim grupama i narodima. Teško se sa sigurnošću može reći koji su od njih bili prvi.

Poznato je da su ovi krajevi bili naseljavani u kamenom dobu ili neolitu. Neolićani nisu imali pismo da bi nam ostavili pisani trag o sebi, ali su zato ostavili dosta materijalnih tragova o svom življenju na ovom prostoru.
Naime, u istočnom kraju Luka, doline koja se pruža ispod Koraja i koju presijeca Bijela rijeka, nalazi se praistorijski lokalitet Varoš. Teren ovoga lokaliteta je u obliku izduženog, nepravilno elipsastog, velikog tela, koji se prema jugu i istoku blago spušta i prelazi u ravnicu, dok je sa severne strane prilično strmo odsječen i dosta uzvišen nad okolnim terenom.

U početku je osnovano samo nekoliko naselja (Gornja Tuzla, Varoš kod Koraja), a tek kasnije dolazi do formiranja čitave mreže naselja. (Benac, 1966b: 41) Dolina reke Bosne predstavljala je jednu od glavnih bosanskih saobraćajnica kojim je krajem neolita došlo do infiltracije raznih novih grupa sa severa. (Benac, 1966b: 42)

O stanovništvu korajskog prostora teško je govoriti izdvojeno i bez sagledavanja širih geografskih celina u koje je Koraj spadao ili spada. Najstariji poznati stanovnici današnje Bosne, a samim time i ovih krajeva, bili su Iliri, posle njih tu su boravili Kelti, Rimljani, Goti, Avari, a od 6. do 8. veka Sloveni;[10] a treba takođe spomenuti Hazare, Mađare, Osmanlije.

Etničke promene su obično vršene nasilnim putem, a usled ratova, iseljavanja i različitih čestih pošasti, poslednjih vekova, oblast je izgubila veliki deo svog starog stanovništva.[11]

Zapis sa stećka govori da je u ovim krajevima živela i vlastela (pojam baštine je zemljišni posed u kategoriji feudalne svojine, koji je prvobitno bio darivan od strane vladara, a kasnije se nasledno prenosio), a pored natpisa tu su i toponimi: Crkvište, Mramorje, Stanovi i dr

Praistorijsko nalazište Varoš kod Koraja svojom kulturnom baštinom neolitskog doba doprinelo je stvaranju posebne kulturne grupe u okviru neolitskih grupa, koju možemo izdvojiti i imenovati kao: grupu srednjeg i mlađeg neolita severoistočne Bosne i Hercegovine, koja je usko vezana sa poznatim kulturama neolitskog doba Starčevačke i Vinčanske.

Pored neolićana, tragove prošlosti na korajskom prostoru ostavili su Kelti, Japodi, Rimljani, Avari, Huni, Hazari, Mađari, Osmanlije... i, naravno, Sloveni.

Koraj kao srednjovekovna naseobina
Obronci Majevice, koji prema severu prelaze u plodnu posavsku ravnicu, bili su severna granica srednjovekovne bosanske države prema Ugarskoj, na kojoj su bila podizana utvrđenja za odbranu. Jedno od takvih utvrđenja, verovatno, bilo je i u korajskom prostoru; pisanih podataka o nekom korajskom gradu (utvrdi, tvrđavi), nemamo; materijalni tragovi su, takođe, oskudni, mada izvesne indicije postoje, i značajne su za rešavanje tajni korajske istorije.[4]

Prema iistorijskoj karti srednjovekovne bosanske države,[12] korajski prostor je u 15. veku bio župa i nalazio se u oblasti Usora, a graničio se sa:

zapada, župom Nenavište
severa, rekom Savom
istoka, područjem današnje Semberije, i planinom Majevicom
juga, župom Soli
U porečju manjih Savinih pritoka: Tinje, Brke, Lukavca, Bijele i Gnjice na poačetku osmanske uprave, prostirale su se velika nahija Koraj – bliže Savi, ali i manje nahije Srebrnik, Jasenica, Visori i Završ – dublje u obroncima Majevice. Staro, predosmansko ime župe bilo Koraj, s obzirom na to je osmanska nahija Koraj obuhvatala više od polovine gore opisanog prostora, a u timarskoj organizaciji, koja je dugo čuvala staru teritorijainu podelu, upravna jedinica istog imena zauzimala je još veći obim.[13] „Župa Koraj je verovatno iz 5. veka jer se u tursko vreme stalno spominje. Ona je u tursko doba imala pod svojom upravom župu Bijeljinu i dalje zemlje prema Srebrniku i Mačvi.“[14]

Nastanak nahija na području kojem gravitira Koraj teško je sa tačnošću utvrditi, jer je ovaj prostor, odnosno veliki deo župe Usora, kojoj je pripadao, možda, i pre pada Bosne pod osmansku vlast.[4]

Padom bosanskog kraljevstva, u njegovom neposrednom okruženju formiraju se banovine, jajačka i srebrnička, i tek njihovim padom trebalo bi očekivati nastanak ili, prevođenje srednjovekovnih župa u nahije i stvaranje novih. Ipak, prema raspoloživim izvorima, svakako pre 1519. godine nastale su nahije: Sapna, Završ, Teočak, Smoluća, Jasenica, Srebrnik, Sokol, Koraj, Bijeljina, Gračac, Visori i Gošćanica.[15]

Nahija Koraj, koja se prostirala zapadno od Bijeljine (porečje Lukavca), kojoj je pripadala i tvrđava Brčko, obuhvatala je 1533. godine 14 sela i naseljenu mezru, i to: Korenita, Bili potok, Brdnjik (Brnjik), Žirovnicu, Maoču, Štrepce, Skakavu, Pčelić (Čelić), Rahić, Labsku ili Dedekovo, Brezik, Ljutnicu, Hrgove, Hmeljin Zagon, te mezru Ostrojno — sa ukupno 264 kuće.

Od 1533. godine u nahiji Koraj nastala su sledeća nova naselja, i to sela: Bilajići, Magnojevići, Čadavica i Suho Polje, naseljene mezre Dedečaj i Matočina Sudanja, kao i naseljeni čitluk kneza Đure u selu Bili Potok. Naselje Koraj, po kome je nazvana nahija, odnosno znatno ranije i srednjovekovna župa, još se u osmanskim izvorima ne spominje. Sudeći po franjevačkom samostanu Santa Marijaa in kampo koji se nalazio kod sela Bilog Potoka, proizilazilo bi da se zapravo nekadašnje naselje Bili Potok nalazilo u području današnjeg Koraja. Ukupan broj domaćinstava u naseljima ove nahije iznosio je 634 kuće (1548. godine).[16]

Arheološka istraživanja
Radovi sondažnog tipa započeti su 1956. godine a nastavljeni 1957. godine i u preko 4 m debelom kulturnom sloju. Otkopana je površina od 65 m2 tokom koje je utvrđena stratigrafska slika naselja sa pet kulturnih i pet građevinskih faza.[1] Najstarija građevinska faza paralelna je pretežno Vinči V2 a najmlađa vinčansko-pločničkoj fazi (Vinči D).[17]

Zajedničke karakteristike gradnje na ovom lokalitetu ogledaju se u solidnoj i debeloj podnoj konstrukciji, dok je zidna konstrukcija rađena od drveta i lijepa. Tragovi ognjišta upućuju uglavnom na otvorena ognjišta, a zapažen je novi vid ognjišta sa ukomponovanim „grejalicama“ za postavljanje posuda na vatru, a korišćene su i kao ognjište.[18] Pretpostavlja se da je ovo naselje sa grupisanim kućama uz njgove ivične delove, dok je ostali prostor ostajao slobodan.[17]

Od keramičkih artefakata na ovom lokalitetu kulturni razvoj se prati od samog početka i bazira na crno i sivo poliranoj keramici, i činjenici da se ne pojavljuje stratum sa slikanom keramikom.[17][19]

Starije dve faze Varoši odlikuju konične i bikonične zdele, vaze na nozi (zvonolikoj i cilindričnoj), amfore i bute, kao i keramika sa crnim mrljama što je jedna od osnovnih osobina Varoši IV; od ornamentike korišćeno je kaneliranje, a materijal u potpunosti odgovara materijalu vinčansko-tordoške faze, ili delom fazi A, a najviše Vinče B1.[20][17]

Mlađem periodu vinčansko-tordoške faze, ili Vinči B2, odgovara Varoš III i III/II sa oblicima zdela sa cilindričnim vratom, i okrgulim udubljenjima ukomponovanim na ramenu posude sa kaneliranim ornamenatima.[17]

Praistorijsko nalazište Varoš kod Koraja svojom kulturnom baštinom neolitskog doba doprinelo je stvaranju posebne kulturne grupe u okviru neolitskih grupa, koju možemo izdvojiti i imenovati kao: grupu srednjeg i mlađeg neolita severoistočne Bosne i Hercegovine, koja je usko vezana sa poznatim kulturama neolitskog doba Starčevačke i Vinčanske.

Benac, Alojz, hrvatski arheolog (Plehan, 20. X. 1914 – Sarajevo, 6. III. 1992). Klasičnu filologiju i arheologiju diplomirao u Beogradu (1937), doktorirao u Ljubljani (1951). Radio u Zemaljskome muzeju BiH 1947–67 (1957–67. ravnatelj). Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu bio je profesor arheologije i povijesti staroga vijeka (1968–78). Utemeljitelj je i prvi ravnatelj Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH-a (1963). Istraživao prapovijesna razdoblja, posebice zapadnoga Balkana. Izveo niz sustavnih arheoloških istraživanja: Arnautovići (Visoko), Crvena Stijena (Bileća), Gradić u Matićima, Gradina i Mujevine u Alihodžama (Travnik), Hrustovača u Hrustovu (Sanski Most), Lisičići (Kakanj), Nebo u Brajkovićima (Travnik), Obre I. i II. (Konjic), Pivnica (Odžak), Zecovi (Prijedor), Zelena pećina u Blagaju (Mostar) i dr. Istraživao gradine, tumule, prapovijesnu kronologiju, etnogenezu i kulturu Ilira. Proučavao je i stećke. Pokrenuo petosveščanu sintezu Praistorija jugoslavenskih zemalja (1979–86). Autor je niza sinteza i rasprava u periodici kao i više knjiga: Prehistorijsko naselje Nebo i problem butmirske kulture (1952), Studije o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom Balkanu (1964), Utvrđena ilirska naselja (1985), Praistorijski tumuli na Kupreškom polju (1986) i dr. Od 1967. redoviti član ANUBiH-a, dopisni član JAZU/HAZU, SANU, SAZU te član niza međunarodnih znanstvenih institucija.


Edukacija i karijera
Klasičnu filologiju i arheologiju, Benac je diplomirao u Beogradu (1937.), a doktorirao je u Ljubljani (1951.) disertacijom Prehistorijsko naselje Nebo i problem butmirske Kulture . Profesionalnu karijeru ostvario je u Zemaljskom muzeju BiH, Sarajevo, od 1947.-1967., gdje je bio i direktor u periodu 1957.-1967. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu bio je profesor arheologije i istorije starog vijeka (1968.-1978.). Utemeljitelj je i prvi direktor Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH-a. [1]

Benac je bio redovni član ANUBiH (od 1967.), dopisni član JAZU/HAZU, SANU, SAZU, kao i član niza međunarodnih znanstvenih institucija. ]].[2]

Naučni doprinos
Naučni doprinos akasdemika Benca zasnovan je na istraživanjima praistorijskog doba, osobito zapadnog Balkana. Realizirao je niz temeljnih arheoloških projekata u BiH, na lokalitetima:

Arnautovići (Visoko),
Crvena Stijena (Bileća),
Gradić u Matićima,
Gradina Mujevine u Alihodžama (Travnik),
Hrustovača u Hrustovu (Sanski Most),
Lisičići (Konjic), [3]
Nebo u Brajkovićima (Travnik),
Obre I. i II. (Konjic),
Pivnica (Odžak),
Zecovi (Prijedor),
Zelena pećina u Blagaju (Mostar) i dr.
U centru pažnje njegovih istraživanja bile su gradine, tumule, praistorijska hronologija, etnogeneza i ilirska kultura[4] [5] i stećci. Pokrenuo je sustavna istraživanja prethistorijskih gradina, nekropola sa stećcima.[6] i arheološke karte Bosne i Hercegovine.

Benac je autor sintetske edicije `Praistorija jugoslavenskih zemalja`, koja je publicirana u pet tomova, 1979.-86.

Autor je niza sintetsko-komparativnih djela i rasprava u periodici kao i više knjiga:

Prehistorijsko naselje
Nebo i problem butmirske kulture (1952.)
Studije o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom Balkanu (1964.) ).[7][8]
Utvrđena ilirska naselja (1985.) [9]
Praistorijski tumuli na Kupreškom polju (1986.) i dr.
Prilozi za proučavanje neolita u sjevernoj Bosni,
Preiliri, Protoiliri i Prailiri. Simpozijum o teritorijalnom i hronološkom razgraničenju Ilira u praistorijsko doba
Prilozi za proučavanje neolita u dolini rijeke Bosne
Kameni kalupi sa Pivnice,
La Méditerranée et les balkans du Nord-ouest à l´époque préhistorique (énéolithique et l´âdu bronze)
Prediliri, Protoiliri, Prailiri, neki novi aspekti,
Neki aspekti istraivanja tumula u našoj zemlji,
Zbornik radova prikazanih na naunom skupu «Sahranjivanje kod Ilira». Zlatibor 10-12 maj. 1976,
Some problems of the Western Balkans: The beginning of Indo-europeanizations in the Coastal zone of Yugoslavia and Albania
Kult mrtvih na ilirskom području u praistorijsko doba
Utvrđena ilirska naselja
Osvrt na: Aleksandar Stipčević, Iliri – povijest, život, kultura[10]
Osvrt na: Milutin Garašanin, Praistorija na tlu Srbije[11]
O etničkim zajednicama starijeg željeznog doba u Jugoslaviji
Iliri u Apuliji
Neolitske kulture u Jugoslaviji na ilirskom i susjednim područijima
Crvena Stijena-Glasinac I-Bronzano doba
71717565 Alojz Benac - Sexagenario Dicatvm, Retko !!!

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.