pregleda

STECCI CENTRALNE BOSNE - Šefik Bešlagić


Cena:
2.499 din
Želi ovaj predmet: 7
Stanje: Polovan sa vidljivim znacima korišćenja
Garancija: Ne
Isporuka: Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Kljajićevo,
Sombor
Prodavac

pikado (7881)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 18800

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1967
Jezik: Srpski
Autor: Strani

STECCI CENTRALNE BOSNE - Šefik Bešlagić

veoma retko /

Opis: Sarajevo 1967, meki povez,

veliki format ,A4 , str. 115+ mapa, ilustracije, fotografije, latinica

-SREDNJE OCUVANO ,3- ,IMA dosta salotejpa po koricama ,ojacavano je na rubovima , korice su tamnije, na jednom mestu su malo iskrzane

- bok knjige je bio nekada malo vlazan ,pa na sredini knjige ima zutila na desnom zaglavlju , sadrzaj je vidljiv


Šefik Bešlagić (Gornja Tuzla, 6. 4. 1908 - Sarajevo, 19.11. 1990), kulturni historičar.

Šefikov otac Agan bio je učitelj, a majka Devleta, rođena Mulalić, domaćica. Osnovnu školu završio je u Doboju, nižu gimnaziju u Tuzli, a Učiteljsku školu u Sarajevu 1928. Bio je učitelj u Žeravcu kod Dervente i u Gračanici u periodu 1929 – 1935. Pohađao je Višu pedagošku školu Zagrebu na umjetničkoj grupi predmeta 1935-1937, gdje je i diplomirao. Kao nastavnik građanskih škola radio je u Drnišu, Konjicu i Tuzli u periodu 1938-1943. Od 1943. Bešlagić je u partizanima na raznim dužnostima (komandant bataljona Tuzlanskog odreda, komandant mjesta u Gornjoj Tuzli i Gračanici, saobraćajni ofcir III korpusne vojne oblasti, okružni organ Zemaljske komisije za ispitivanje zločina okupatora i njihovih pomagača). Imao je čin kapetana I klase. Za doprinos antifašističkoj borbi nagrađen je sa više odlikovanja i priznanja. U toku rata odlikovan je Ordenom za hrabrost i Ordenom zasluga za narod III reda, a poslije rata Ordenom rada II reda i Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom.


Poslije Drugog svjetskog rata Bešlagić je povjerenik Sreskog, Okružnog i Oblasnog odbora u Doboju i Tuzli. Obavljao je funkciju direktora Gimnazije u Doboju (1947-1949). Bio je inspektor u Ministarstvu prosvjete i Ministarstvu za nauku i kulturu Narodne republike Bosne i Hercegovine do 1952. Na mjestu direktora Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti/Zavoda za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine je u periodu 1952-1967, kada, po vlastitoj želji, odlazi u penziju. Više godina je urednik časopisa Naše starine, u kojemu je podrobno opisao spomenike u dolini Neretve (područje Jablaničkog jezera), Raškoj Gori i Drežnici, te na Kupreškom i Duvanjskom polju.


Bešlagić se konstantno usavršavao. Vanredno je studirao na Filozofskom fakultetu Beogradu 1949-1950. Godine 1955. dobio je zvanje stručnog saradnika, 1959. zvanje savjetnika, a 1961. zvanje višeg stručnog saradnika. Za naučni rad u proučavanju materijalne kulture Bosne i Hercegovine nagrađivan je visokim priznanjima svoga vremena, Dvadesetsedmojulskom nagradom Bosne i Hercegovine za 1972. i nagradom ‘Veselin Masleša’ za naučnoistraživački rad. Dobitnik je Plakete grada Sarajeva, Plakete grada Doboja i Povelje Turističkog saveza Bosne i Hercegovine. Bio je predsjednik Društva konzervatora Jugoslavije. Sahranjen je na gradskom groblju Bare u Sarajevu.


Preokupacija Bešlagićevog interesa je kamen, djelo ljudskog stvaralaštva u kamenu. To su stećci, nišani, stolice i korita, pretežno nadgrobni spomenici, ali i natpisi, načini zrade, simbolika ukrašavanja, pripadnost, rasprostranjenost, evidentiranje, konzerviranje, zaštita i upotrebna vrijednost kamena. Višegodišnja tematska specijaliziranost rezultirala je ostvarenjima koja ga svrstavaju među najpoznatije historičare materijalne kulture Bosne i Hercegovine. Bešlagić se zalagao za zaštitu materijalnih spomenika kao integralne kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Najveći domet ostvario je obimnim kataloškim pregledom stećaka iz 1971. i sintezom o stećcima iz 1982.

Djela
Kupres (1954),
Stećci na Blidinju (1959),
Kalinovik (1962),
Grborezi (1964),
Popovo (1966),
Stećci Centralne Bosne (1967),
Stećci - Kataloško-topografski pregled (1971),
Stećci i njihova umjetnost (1971),
Nišani XV i XVI vijeka u Bosni i Hercegovini 1978,
Stećci - kultura i umjetnost (1982),
Kamene stolice srednjovjekovne Bosne i Hercegovine (1985)
Leksikon stećaka (2004),

Šefik Bešlagić STEĆCI

(veliki beli ormar)

pošiljke se šalju nakon uplate na račun ,poštom ili postexpresom

lično preuzimanje podrazumeva preuzimanje na mojoj kućnoj adresi u Kljajićevu

-ne šaljem u inostranstvo , niti na Kosovo i Metohiju

NE ŠALJEM U INOSTRANSTVO I NE PRIMAM UPLATE IZ INOSTRANSTVA!

I DO NOT SEND ABROAD AND DO NOT RECEIVE PAYMENTS FROM ABROAD!

Predmet: 64107549
STECCI CENTRALNE BOSNE - Šefik Bešlagić

veoma retko /

Opis: Sarajevo 1967, meki povez,

veliki format ,A4 , str. 115+ mapa, ilustracije, fotografije, latinica

-SREDNJE OCUVANO ,3- ,IMA dosta salotejpa po koricama ,ojacavano je na rubovima , korice su tamnije, na jednom mestu su malo iskrzane

- bok knjige je bio nekada malo vlazan ,pa na sredini knjige ima zutila na desnom zaglavlju , sadrzaj je vidljiv


Šefik Bešlagić (Gornja Tuzla, 6. 4. 1908 - Sarajevo, 19.11. 1990), kulturni historičar.

Šefikov otac Agan bio je učitelj, a majka Devleta, rođena Mulalić, domaćica. Osnovnu školu završio je u Doboju, nižu gimnaziju u Tuzli, a Učiteljsku školu u Sarajevu 1928. Bio je učitelj u Žeravcu kod Dervente i u Gračanici u periodu 1929 – 1935. Pohađao je Višu pedagošku školu Zagrebu na umjetničkoj grupi predmeta 1935-1937, gdje je i diplomirao. Kao nastavnik građanskih škola radio je u Drnišu, Konjicu i Tuzli u periodu 1938-1943. Od 1943. Bešlagić je u partizanima na raznim dužnostima (komandant bataljona Tuzlanskog odreda, komandant mjesta u Gornjoj Tuzli i Gračanici, saobraćajni ofcir III korpusne vojne oblasti, okružni organ Zemaljske komisije za ispitivanje zločina okupatora i njihovih pomagača). Imao je čin kapetana I klase. Za doprinos antifašističkoj borbi nagrađen je sa više odlikovanja i priznanja. U toku rata odlikovan je Ordenom za hrabrost i Ordenom zasluga za narod III reda, a poslije rata Ordenom rada II reda i Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom.


Poslije Drugog svjetskog rata Bešlagić je povjerenik Sreskog, Okružnog i Oblasnog odbora u Doboju i Tuzli. Obavljao je funkciju direktora Gimnazije u Doboju (1947-1949). Bio je inspektor u Ministarstvu prosvjete i Ministarstvu za nauku i kulturu Narodne republike Bosne i Hercegovine do 1952. Na mjestu direktora Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti/Zavoda za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine je u periodu 1952-1967, kada, po vlastitoj želji, odlazi u penziju. Više godina je urednik časopisa Naše starine, u kojemu je podrobno opisao spomenike u dolini Neretve (područje Jablaničkog jezera), Raškoj Gori i Drežnici, te na Kupreškom i Duvanjskom polju.


Bešlagić se konstantno usavršavao. Vanredno je studirao na Filozofskom fakultetu Beogradu 1949-1950. Godine 1955. dobio je zvanje stručnog saradnika, 1959. zvanje savjetnika, a 1961. zvanje višeg stručnog saradnika. Za naučni rad u proučavanju materijalne kulture Bosne i Hercegovine nagrađivan je visokim priznanjima svoga vremena, Dvadesetsedmojulskom nagradom Bosne i Hercegovine za 1972. i nagradom ‘Veselin Masleša’ za naučnoistraživački rad. Dobitnik je Plakete grada Sarajeva, Plakete grada Doboja i Povelje Turističkog saveza Bosne i Hercegovine. Bio je predsjednik Društva konzervatora Jugoslavije. Sahranjen je na gradskom groblju Bare u Sarajevu.


Preokupacija Bešlagićevog interesa je kamen, djelo ljudskog stvaralaštva u kamenu. To su stećci, nišani, stolice i korita, pretežno nadgrobni spomenici, ali i natpisi, načini zrade, simbolika ukrašavanja, pripadnost, rasprostranjenost, evidentiranje, konzerviranje, zaštita i upotrebna vrijednost kamena. Višegodišnja tematska specijaliziranost rezultirala je ostvarenjima koja ga svrstavaju među najpoznatije historičare materijalne kulture Bosne i Hercegovine. Bešlagić se zalagao za zaštitu materijalnih spomenika kao integralne kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Najveći domet ostvario je obimnim kataloškim pregledom stećaka iz 1971. i sintezom o stećcima iz 1982.

Djela
Kupres (1954),
Stećci na Blidinju (1959),
Kalinovik (1962),
Grborezi (1964),
Popovo (1966),
Stećci Centralne Bosne (1967),
Stećci - Kataloško-topografski pregled (1971),
Stećci i njihova umjetnost (1971),
Nišani XV i XVI vijeka u Bosni i Hercegovini 1978,
Stećci - kultura i umjetnost (1982),
Kamene stolice srednjovjekovne Bosne i Hercegovine (1985)
Leksikon stećaka (2004),

Šefik Bešlagić STEĆCI

(veliki beli ormar)
64107549 STECCI CENTRALNE BOSNE - Šefik Bešlagić

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.