| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Beograd, Beograd-Novi Beograd |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1980.
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Beograd 1980. Mek povez, 350 + 390 strana.
Knjige su odlično očuvane.
R13
Luj-Vensan Toma prilazi smrti ne kao čisto biološkom ili medicinskom činu, već kao društvenom i kulturnim konstruktu. Njegova centralna teza jeste da način na koji jedno društvo tretira smrt directno oslikava način na koji to društvo shvata život, čoveka i sopstvene vrednosti.
Jedna od ključnih paralela u knjizi jeste suprotnost između obredne (tradicionalne) i dehumanizovane (moderne) smrti.
Autor detaljno analizira ulogu obreda sahranjivanja i posmrtnih običaja. Ritual nema samo svrhu da zbrine telo pokojnika, već ima ključnu terapeutsku ulogu za preživele: obred daje strukturu haosu koji smrću nastaje i omogućava društvu da obradi gubitak.
Za Tomu, odnos prema smrti je uvek u korelaciji sa odnosom prema životu. Društva koja potiskuju svest o smrti često upadaju u krizu smisla, dok društva koja integrišu smrt u svakodnevni život razvijaju jaču koheziju i otpornost.
Knjiga predstavlja temelj moderne sociologije i antropologije smrti, rame uz rame sa radovima Filipa Arijesa (Philippe Ariès). Dok se Arijes primarno bavio istorijskom evolucijom shvatanja smrti na Zapadu, Luj-Vensan Toma pruža širu, komparativnu i etnološku perspektivu.