| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
ISBN: Tv
Godina izdanja: Tv
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Nove!
1. I knjiga: Sima TZrojanović: GLAVNI SRPSKI ŽRTVENI OBIČAJI - 207strana
2. II knjiga: Sima Trojanović: VATRA U OBIČAJIMA I ŽIVOTU SRPSKOG NARODA - 368strana, ilustrovano
3. III knjiga: Sima Trojanović: PSIHOFIZIČKO IZRAŽAVANJE SRPSKOG NARODA POGLAVITO BEZ REČI - 254stane, ilustrovano
4. IV knjiga: Sima Trojanović: JEDINSTVO NARODNOG DUHA - 694strane
Tvrd povez sa omotom - 24cm, izdavač: SLUŽBENI GLASNIK - Beograd
Sima Trojanović (Šabac, 2. februar 1862 — Beograd, 21. novembar 1935) bio je etnolog i prvi srpski školovani antropolog, upravnik Etnografskog muzeja u Beogradu, profesor Univerziteta u Skoplju i dopisni član Srpske kraljevske akademije.
Biografija
Pozivnica za predavanje Sime Trojanovića O osnivanju Etnografskog muzeja.
Naslovna strana Starinskih srpskih jela i pića (1896)
Rođen je u Šapcu 1862. godine u trgovačkoj porodici. Otac mu je bio poreklom iz Bitolja, a majka iz Srema. Školu je završio u Šapcu i Vinkovcima. Maturirao je u Švajcarskoj, a u Nemačkoj je studirao prirodne nauke.[1] Odbranio je doktorsku disertaciju na Univerzitetu u Hajdelbergu 4. avgusta 1885. godine, na grupi za biologiju sa antropologijom.
Počeo je da radi kao učitelj nemačkog jezika u Nižoj gimnaziji u Čačku 1886. godine. Posle toga je prešao u Loznicu, a od 1894. je radio u Trećoj beogradskoj gimnaziji. Dobio je odobrenje i 1898. otišao na dvogodišnje studije etnologije i fizičke antropologije u Beču, Minhenu i Pragu. Kada se vratio postavljen je 1901. godine za upravnika novoosnovanog Etnografskog muzeja u Beogradu. Bio je kustos i upravnik Etnografskog muzeja do 1921. godine kada je izabran za redovnog profesora etnografije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Skoplju.[1]
U srpskoj antropologiji nije ostavio puno traga, pošto je u okviru svojih širokih interesovanja prioritet dao etnologiji. Njegovi antropološki radovi se po sadržaju mogu podeliti u nekoliko grupa: Članci i rasprave o telesnim karakteristikama ljudi na prelasku iz 19. u 20. vek, kao i o bioantropološkim procesima stanovništva (brahikranizacija npr.), o ostacima fosilnog čoveka, veštačkom oblikovanja glave, o trepanacijama kod stanovnika Srbije i Crne Gore. Zatim slede radovi o narodnoj medicini kao i o ishrani naroda. Radovi o ulozi vatre, o pogrebnim i žrtvenim običajima spadaju u posebnu grupu i ne izlaze iz okvira etnologije, odnosno kulturne antropologije. Radovi Sime Trojanovića imaju trajnu vrednost za srpsku antropologiju.
Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 19. februara 1921. godine.