Cena: |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | AKS BEX City Express Pošta CC paket (Pošta) DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Beograd-Stari grad, Beograd-Stari grad |
Godina izdanja: 2004
ISBN: 86-83507-26-2
Jezik: Srpski
Autor: Strani
ROLAN VILNEV
ISTORIJA KANIBALIZMA
Prevod - Ivana Velimirac
Izdavač - Gradac, Čačak
Godina - 2004
190 strana
18 cm
Edicija - Biblioteka Cveće zla
ISBN - 86-83507-26-2
Povez - Broširan
Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlačenja
SADRŽAJ:
Uvod
ALIMENTARNI KANIBALIZAM
Povremeni (Gladi, Poplave, Opsade gradova)
Gastronomski (O nekoliko recepata, Svirepost kanibala, Uzroci dobrovoljne antropofagije)
RATNI KANIBALIZAM
Izvršenje osvete (Lov na glave, Sakupljanje trofeja)
Magijsko jedenje
Sudska kazna
RITUALNI ZLOČIN
Preobražavanje u životinju
`Diretlo` ubistva
Pokret `Mau-Mau`
Navodni ritualni zločini kod Jevreja
Ostali oblici ritualnih zločina
RELIGIJSKA ANTROPOFAGIJA
Kratka istorija ljudskih žrtvovanja
Kultovi plodnosti
Žrtvovanje u čast mrtvih
Žrtve prinošene živima
Ritualni zamenik
PATOLOŠKI KANIBALIZAM
Lekoviti kanibalizam
Erotski kanibalizam
KANIBALIZAM I KNJIŽEVNOST
Bibliografija
`Antropofagija, omofagija, kanibalizam: toliko sinonima da bi se označila navika da se ljudsko meso jede bez osećanja odvratnosti, navika koja seže u mračna vremena, do predačkih običaja. Omofagija je prirodna sklonost naše vrste po kojoj se ona razlikuje od drugih. Istina, nagon tera neke niže životinjske vrste, među kojima su rakovi, pauci, pastrmka, šaran i zečevi, da usmrćuju svoje mlade. Kod drugih vrsta, izražen apetit mužjaka ili izliv ljubomore u stanju su da ih nagnaju da unište svoje potomstvo: poznato je da divlji veprovi i mačke ubijaju svoje mlade, dok bubožderi pronalaze hranu na telu svojih suparnika. Jedino čovek ubija iz gurmanskih poriva i ne treba sumnjati da je meso bližnjeg izvrsno, pošto je potražnja za njim, tokom vekova, dovodila do pravih pokolja. Da li je činjenica proždiranja sebi sličnog smešnija ili je, pak, „neprirodnija“ od ishrane koju sačinjavaju insekti, loptice ilovače ili fosilno brašno pomešano sa infuzorijama? Veliki istraživači XVIII veka smatrali su ove običaje neverovatnim, kao što mi danas držimo da je bezuman način života koji su vodile „zveri“ iz Versaja ili mnogi pripadnici viktorijanskog doba. Verovali su, posve naivno, da bi Nauka i Kultura dovele do opadanja divljaštva čije su ih razmere prestrašivale. Zanemarivali su urođenu svirepost, sadizam i proždrljivost koji ostaju povlastica istinskih ljudoždera. Monomanija koja ne preza pred ubistvom, okrutnost, divljaštvo – koje uočavamo već kod dece – uistinu pripadaju svakom vremenu. Da li civilizovani ili pak oni koji se takvima smatraju, uistinu imaju toliko čiste ruke i toliko čista srca?`
Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.
Roland Villeneuve Histoire du cannibalisme