Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2004
Jezik: Srpski
Autor: Strani
ISTORIJA KANIBALIZMA: Rolan Vilnev
Naslov Istorija kanibalizma / Rolan Vilnev ; prevela sa francuskog Ivana Velimirac
Jedinstveni naslov Histoire du cannibalisme. srp
Vrsta građe knjiga
Jezik srpski
Godina 2004
Izdavanje i proizvodnja Beograd : B. Kukić ; Čačak : Gradac, 2004 (Beograd : Zuhra)
Fizički opis 189 str., [7] str. s tablama ; 18 cm
Drugi autori - osoba Velimirac, Ivana, 1976- = Velimirac, Ivana, 1976-
Kukić, Branko, 1950- = Kukić, Branko, 1950-
Zbirka Biblioteka Cveće Zla ; 9
ISBN 86-83507-26-2 (Gradac; broš.)
Napomene Prevod dela: Histoire du cannibalisme / Roland Villeneuve
Tiraž 500
Napomene i bibliografske reference uz tekst
Bibliografija: str. 171-189.
Predmetne odrednice Kanibalizam -- Istorija
Antropofagija, omofagija, kanibalizam: toliko sinonima da bi se označila navika da se ljudsko meso jede bez osećanja odvratnosti, navika koja seže u mračna vremena, do predačkih običaja. Omofagija je prirodna sklonost naše vrste po kojoj se ona razlikuje od drugih. Istina, nagon tera neke niže životinjske vrste, među kojima su rakovi, pauci, pastrmka, šaran i zečevi, da usmrćuju svoje mlade. Kod drugih vrsta, izražen apetit mužjaka ili izliv ljubomore u stanju su da ih nagnaju da unište svoje potomstvo: poznato je da divlji veprovi i mačke ubijaju svoje mlade, dok bubožderi pronalaze hranu na telu svojih suparnika. Jedino čovek ubija iz gurmanskih poriva i ne treba sumnjati da je meso bližnjeg izvrsno, pošto je potražnja za njim, tokom vekova, dovodila do pravih pokolja. Da li je činjenica proždiranja sebi sličnog smešnija ili je, pak, „neprirodnija“ od ishrane koju sačinjavaju insekti, loptice ilovače ili fosilno brašno pomešano sa infuzorijama? Veliki istraživači XVIII veka smatrali su ove običaje neverovatnim, kao što mi danas držimo da je bezuman način života koji su vodile „zveri“ iz Versaja ili mnogi pripadnici viktorijanskog doba. Verovali su, posve naivno, da bi Nauka i Kultura dovele do opadanja divljaštva čije su ih razmere prestrašivale. Zanemarivali su urođenu svirepost, sadizam i proždrljivost koji ostaju povlastica istinskih ljudoždera. Monomanija koja ne preza pred ubistvom, okrutnost, divljaštvo – koje uočavamo već kod dece – uistinu pripadaju svakom vremenu. Da li civilizovani ili pak oni koji se takvima smatraju, uistinu imaju toliko čiste ruke i toliko čista srca?
Dobro očuvana knjiga.