| Cena: |
| Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Vračar, Beograd-Vračar |
Tematika: Ostalo
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: Posle 1950.
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Autor: Strani
MSA - Tehnicka pomoc za Jugoslaviju
Uprava za uzajamnu bezbednost, Americka ambasada, Jugoslavija, 1953.
Meki povez, 46 strana.
IZUZETNO RETKO IZDANJE!
Pojam MSA tehnička pomoć za Jugoslaviju odnosi se na program tehničke, ekonomske i vojne pomoći koju su Sjedinjene Američke Države pružale Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji (FNRJ) tokom 1950-ih godina, u okviru američkog Zakona o uzajamnoj bezbednosti (Mutual Security Act - MSA) iz 1951.
Ova saradnja je uspostavljena nakon istorijskog raskola između Tita i Staljina (rezolucija Informbiroa 1948. godine), kada se izolovana Jugoslavija okrenula finansijskoj i odbrambenoj podršci Zapada kako bi očuvala svoj suverenitet od sovjetskog pritiska.
Pomoć je realizovana na osnovu Sporazuma o vojnoj pomoći potpisanog u Beogradu 14. novembra 1951. godine. Sporazum su potpisali maršal Josip Broz Tito i američki ambasador Džordž Alen, a proistekao je direktno iz američkih zakona Mutual Defense Assistance Act (1949) i novog Mutual Security Act
Kroz ovaj program (i prateći program MDAP), Jugoslavija je dobila ogromne količine modernog naoružanja. To je uključivalo preko 200 mlaznih aviona (poput F-84 Thunderjet i F-86 Sabre), tenkove (M4 Sherman i M47 Patton), artiljeriju, vojna vozila i municiju. Važan deo tehničke pomoći bila je obuka jugoslovenskih oficira i tehničara za rukovanje i održavanje ove opreme
Pored čistog naoružanja, MSA je obuhvatao prenos znanja, tehnologija i industrijskih standarda. Američka administracija za uzajamnu bezbednost (Mutual Security Agency) slala je stručnjake i finansirala nabavku sirovina i mašina za obnovu jugoslovenske privrede.
Za nadgledanje isporuka u Beogradu je bila stvorena posebna američka vojna misija (AMAS). Jugoslavija se obavezala da primljenu tehniku koristi isključivo za odbranu i u skladu sa Poveljom UN-a, te da američko oružje neće transferisati trećim zemljama bez dozvole Vašingtona
Program bespovratne vojne i tehničke pomoći zvanično je prekinut krajem 1957. godine na zahtev same Jugoslavije, koja je konsolidovala svoju poziciju i želela da smanji zavisnost od SAD-a, prešavši na komercijalne nabavke rezervnih delova i ekonomsku saradnju.