Godina izdanja: 1900 - 1949.
ISBN: 802
Tematika: Književnost
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

`Kopnom u Indiju` (izvorni švedski naslov: Öfver land till Indien) je čuveni dvotomni putopis švedskog geografa, istraživača i fotografa Svena Hedina, originalno objavljen 1910. godine. Knjiga detaljno dokumentuje njegovu opasnu i naučno značajnu ekspediciju kroz Persiju (današnji Iran), Sistan i Beludžistan na putu ka Indiji.

Ruta istraživanja: Hedin je putovao kopnenim putem iz Evrope preko Kavkaza, pustinja Persije (Dašt-e Kavir i Dašt-e Lut), kroz pogranične regije Sistana i negostoljubivi Beludžistan, beležeći kartografska, geološka i antropološka zapažanja.



Sven Anders Hedin, KNO1kl RVO,[1] (19. veljače 1865. – 26. studenog 1952.) bio je švedski geograf, topograf, istraživač, fotograf, putopisac i ilustrator vlastitih djela. Tijekom četiri ekspedicije u Srednju Aziju, učinio je Transhimalaju poznatom na Zapadu i locirao izvore rijeka Brahmaputre, Inda i Sutleja. Također je mapirao jezero Lop Nur, te ostatke gradova, groblja i Kineski zid u pustinjama Tarimskog bazena. U svojoj knjizi Från pol till pol (Od pola do pola), Hedin opisuje putovanje kroz Aziju i Europu između kasnih 1880-ih i ranih 1900-ih. Tijekom putovanja, Hedin je posjetio Tursku, Kavkaz, Teheran, Irak, zemlje Kirgista i ruski Daleki istok, Indiju, Kinu i Japan.[2] Posthumno objavljivanje njegovog Atlasa Srednje Azije označilo je završetak njegovog životnog djela.[3]

Pregled
S 15 godina, Hedin je svjedočio trijumfalnom povratku arktičkog istraživača Adolfa Erika Nordenskiölda nakon njegove prve plovidbe Sjevernim morskim putem. Od tog trenutka, mladi Sven težio je postati istraživač. Njegovo učenje kod njemačkog geografa i stručnjaka za Kinu, Ferdinanda Freiherra von Richthofena, probudilo je ljubav prema Njemačkoj u Hedinu i ojačalo njegovu odlučnost da poduzme ekspedicije u Srednju Aziju kako bi istražio posljednja neistražena područja Azije. Nakon što je stekao doktorat, naučio nekoliko jezika i dijalekata te poduzeo dva putovanja kroz Perziju, ignorirao je savjet Ferdinanda von Richthofena da nastavi svoje geografske studije kako bi se upoznao s metodologijom geografskog istraživanja; rezultat je bio da je Hedin kasnije morao prepustiti evaluaciju rezultata svoje ekspedicije drugim znanstvenicima.

Između 1894. i 1908., u tri smjele ekspedicije kroz planine i pustinje Srednje Azije, mapirao je i istraživao dijelove kineskog Turkestana (danas Xinjiang) i Tibeta koje Europljani do tada nisu istražili. Po povratku u Stockholm 1909. godine dočekan je trijumfalno kao i Adolf Erik Nordenskiöld. Godine 1902. postao je posljednji Šveđanin (do danas) uzdignut u netitulirano plemstvo i smatran je jednom od najvažnijih švedskih ličnosti. Kao član dviju znanstvenih akademija, imao je glas u izboru dobitnika Nobelove nagrade za znanost i književnost. Hedin se nikada nije ženio niti je imao djece, što je učinilo njegovu obiteljsku lozu izumrlom.

Hedinove bilješke s ekspedicije postavile su temelje za precizno mapiranje Srednje Azije. Bio je jedan od prvih europskih znanstvenih istraživača koji je na svojim ekspedicijama zaposlio domaće znanstvenike i istraživačke asistente. Iako je prvenstveno bio istraživač, bio je i prvi koji je otkrio ruševine drevnih budističkih gradova u kineskoj Srednjoj Aziji. Međutim, budući da je njegov glavni interes u arheologiji bio pronalaženje drevnih gradova, nije imao puno interesa za prikupljanje podataka temeljitim znanstvenim iskapanjima. Niskog rasta, s knjiškim izgledom s naočalama, Hedin se ipak pokazao kao odlučan istraživač, preživjevši nekoliko bliskih susreta sa smrću od neprijateljskih sila i elemenata tijekom svoje duge karijere. Njegova znanstvena dokumentacija i popularni putopisi, ilustrirani njegovim vlastitim fotografijama, akvarelima i crtežima, njegove pustolovne priče za mlade čitatelje i predavanja u inozemstvu učinili su ga svjetski poznatim.

Kao priznati stručnjak za Turkestan i Tibet, uspio je dobiti neograničen pristup europskim i azijskim monarsima i političarima, kao i njihovim geografskim društvima i znanstvenim udruženjima. Svi su oni nastojali kupiti njegovo ekskluzivno znanje o vakuumu moći u Srednjoj Aziji zlatnim medaljama, velikim križevima optočenim dijamantima, počasnim doktoratima i sjajnim prijemima, kao i logističkom i financijskom podrškom za njegove ekspedicije. Hedin je, uz Nikolaja Prževaljskog, Sir Francisa Younghusbanda i Sir Aurela Steina, bio aktivan igrač u britansko-ruskoj borbi za utjecaj u Srednjoj Aziji, poznatoj kao Velika igra. Njihova putovanja bila su podržana jer su popunjavala `bijela mjesta` na suvremenim kartama, pružajući vrijedne informacije.