ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Tematika: Književnost
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Autor - osoba Kulven, Pjer de
Naslov Pobjednica Eva : roman iz amerikanskog života / francuski napisao Pierre de Coulevain ; [preveo R. M. Ivanović]
Vrsta građe roman
Jezik hrvatski
Godina 1924
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Zaklada Tiskare Narodnih novina, 1924
Fizički opis 282 str. ; 20 cm
Drugi autori - osoba Ivanović, Rudolf M. (prevodilac)
Zbirka Zabavna biblioteka. ǂkolo ǂ28 ; ǂknj. ǂ349
Napomene Pravo ime autora: Helene Favre de Coulevain
Ime prevodioca ispod teksta.
Pierre de Coulevain: str. 3-4

PIERRE DE COULEVAIN
Ovaj Pierre nije nikakav Pierre, nego – Pierretta. A nije ni Coulevain (Kulvén), nego joj je porodično prezime Favre. „Pierre de Coulevain“ dakle je pseudonim jedne francuske spisateljice, koja zauzima osobito mjesto među francuskim spisateljicama jer je tek u 50. godini života počela pisati, pa su joj oba prva romana („Noblesse américaine“ i ova naša „Pobjednica Eva“) odmah odlikovana najvišim odlikovanjem, što ga francuski intelektualni radnici mogu dobiti – nagradom Francuske Akademije. Napisala je do smrti (god. 1913.) još četiri romana, od kojih ni jedan nije doživio manje od 60 izdanja.
Neki ju literarni povjesničari rado upoređuju s gospođom de Staël, s kojom je doista spajaju mnoge duševne i životne osobine. Obje su potekle iz starih aristokratskih porodica, pa su prema tome bile „velike dame“; obje su Francuskinje, ali ni jednoj od njih nije tekla čista francuska krv u žilama. Kao što Madame de Staël i po porodu i po literarnoj svojoj individualnosti odaje utjecaje germanskoga elementa, tako Mademoiselle Favre (nije se naime nikada udavala) ne može nigdje da zataji svoje anglosaksonske starine: – potječe od oca Amerikanca i matere Francuskinje, pa su se rijetko u kojega autora tako jasno opažala ukrštavanja anglosaksonskih i romanskih osobina kao u ove spisateljice. Tako se u prvom njezinom romanu – „Amerikankoji aristokraciji“ – iznosi patricijsko amerikanstvo prema francuskom aristokratizmu i ilustrira radnjom, u kojoj jedan zaduženi francuski markiz uzima jednu amerikansku milijunerku. I u našoj „Pobjednici Evi“ glavna je osoba jedna polukrvna Amerikanka, koja potječe od francuske porodice, što se iz Kanade preselila u Uniju, pa pod utjecajem svoje rase prelazi na katoličku vjeru. Treći njezin roman „Sur la branche“ opisuje život jedne stare gospođe, koja misli, da je obračunala sa svojim životom, pa se daje na putovanje, idući onako amerikanski od hotela do hotela, kao ptica „od grane do grane“, da započne nov život, dok ne postane poštovačica teosofije i budhizma. Ovaj roman kao da je autobiografija same spisateljice. Unatoč kozmopolitičkoj boji ovoga djela izbija iz njega ipak dvostruki zvuk galskog i anglosaksonskog tona.
U četvrtom njezinom romanu „L’île inconnue“ (Nepoznato ostrvo) već se osjeća essayska i moralistička nota autoričina. Charmante causeuse! To „nepoznato ostrvo“ imala bi biti – Engleska, za koju spisateljica veli, da engleski „home“ (kuću) ni jedan Francuz neće nikada upoznati. Ovo djelo je najbliže klasičnoj knjizi gospođe de Staël „De l’Allemagne“, jer u njemu gospođica Coulevain-Favre nastoji, da prebaci most između francuskog i engleskog života, kao što je njezina prethodnica htjela da prebaci most između francuskog i njemačkog.
U petom romanu „Au coeur de la vie“ priča autorica, kako je jedan bračni par izmirila, a u šestom – „Le roman merveilleux“ – dotakla se u svojoj filozofiji katoličke vjere, pa joj je to djelo god. 1915. došlo – na indeks!
Čudnovato je svakako, da žena, koja je uvijek na stolu imala „Život sv. Franje Asiškoga“ i proučavala ga kao svetica, dolazi odjedared na indeks. Život gospođice Coulevain-Favre bio je svakako svet, jer se iz otmenog društva, u kojemu je odrasla, povukla u pustinju, u kojoj je s najvećim zadovoljstvom hranila – vrapce. Nazivala ih je svojim „plebejcima“, kojima je udešavala five o’clocke, jer nije htjela da budu u ičem zapostavljeni iza aristokratskih crvendaća i zeba. Kad to čovjek zna, onda bolje shvaća njezinu simpatiju za sv. Franju.


MG P73 (N)