ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Tematika: Književnost
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Vjekoslav Jirasek - Pasoglavci
Ili Boj ceskih granicara za seljacko pravo
Provjestnicka slika iz konca 17. stoljeca
Preveo Stjepan Radic

Radiceva knjiznica, knjiga III
Slavenska knjizara, Zagreb, 1929.
Tvrdi povez, knjizni blok je odvojen od korica, 316 strana.
IZUZETNO RETKO IZDANJE!

Stjepan Radić (Trebarjevo Desno pokraj Siska, 11.6. 1871. - Zagreb, 8.8. 1928.), hrvatski političar.
Biografija

Godine 1896. putuje u Rusiju, a u periodu između 1897. - 1899. godine završava u Parizu Višu političku školu. Zatim živi neko vrijeme u Pragu surađujući s češkim listovima, a kada ga policija protjera iz Praga odlazi u Zemun za balkanskog dopisnika čeških, francuskih i ruskih listova. Tu uspostavlja veze s uglednim srpskim političarima i tiska članke u Srpskom književnom glasniku. Od 1902. godine živi u Zagrebu i radi kao sekretar Hrvatske ujedinjene opozicije.

Iste godine objavljuje knjigu Hrvati i Srbi u kojoj govori o međusobnim odnosima osuđujući u njoj partikularističke megalomanije među Hrvatima i Srbima.

Od 1902. godine, pa sve do 1906., glavni je urednik mjesečnika Hrvatska misao. S bratom Antunom 1904. godine osniva Hrvatsku pučku seljačku stranku (HSS) - stranku koja na izborima za Hrvatski Sabor dobiva devet mandata. U Hrvatski sabor prvi put je izabran 1908. godine u izbornom kotaru Ludbreg. Godine 1912. u doba Cuvajeva komesarijata ponovo je u zatvoru.

U studenome 1918. godine na sjednici Narodnog vijeća suprostavlja se centralističko-hegemonističkom načinu ujedinjenja južnoslavenskih zemalja. Tada je izgovorio kasnije često citiranu rečenicu: `Srljate kao guske u maglu`.

Godine 1918. stranka mijenja naziv u HRSS (Hrvatska republikanska seljačka stranka). U veljači 1919. obraća se Mirovnoj konferenciji u Parizu Memorandumom u kome zahtijeva za hrvatski narod pravo na samoodređenje i izražava želju da Hrvatska svojom slobodnom voljom stupi u ravnopravnu federativnu zajednicu sa Srbijom i Crnom Gorom. Od ožujka 1919. do studenog 1920. godine ponovo je u zatvoru ili pod istragom. Amnestiran je na sam dan izbora za Konstituantu.

HRSS na izborima dobiva 50 mandata i tako postaje najveća hrvatska politička stranka. U srpnju 1923. putuje u London, Beč i Moskvu, gdje svoju stranku učlanjuje u Seljačku Internacionalu. Po povratku u Zagrebu u siječnju 1925. godine uhićen je i predan sudu.

Pušten je tek nakon što je njegova stranka (27. ožujka 1925.) dala izjavu u beogradskoj Narodnoj skupštini da priznaje monarhiju, centralistički Vidovdanski ustav, postojeći državni poredak i nakon što je HRSS promijenila ime u HSS (Hrvatska seljačka stranka). Već u studenome (zbog nove orijentacije) Radić ulazi u Pašićevu vladu kao ministar prosvjete.

U veljači 1927. Radić je ponovo u opoziciji i sklapa koaliciju sa Samostalnom demokratskom strankom (koju je vodio Svetozar Pribićević) i nastaje Seljačko-demokratska koalicija kojoj je Radić bio na čelu. Godinu dana kasnije (1928.) dobio je mandat ali nije sastavio vladu.
Atentat u Narodnoj skupštini

Glavni članak: Atentat u Narodnoj skupštini

Dana 20. lipnja 1928. godine revolverskim hicima dvorski agent i zastupnik Radikalne stranke Puniša Račić usmrćuje zastupnike HSS-a Pavla Radića, Đuru Basaričeka i smrtno ranjava Stjepana Radića. Stjepan Radić umro je 8.8. 1928. u Zagrebu. Sahranjen je 12. kolovoza u Zagrebu na Mirogoju.

Atentat na Radića je izazvao velike nerede u Hrvatskoj, i kralju Aleksandru kasnije poslužio kao povod za državni udar od 6.1. 1929., uspostavljanje šestojanuarske diktature.
Nasleđe

Radić je, s druge strane, postao mučenik i jedna od najvećih ikona hrvatskog nacionalizma. Njegovo naslijeđe, odnosno politički nauk koji se naziva radićevštinom, su nastojali iskoristiti i prisvojiti ne samo članovi njegove HSS, nego i razni pokreti s lijeva i desna, uključujući ustaše, kao i partizane, koji su godine 1943. jednu svoju brigadu nazvali Braća Radić.

Danas se lik Stjepana Radića nalazi na novčanici od 200 kuna.

Stjepan Radić, njegov unuk, je sjedio u Saboru kao jedan od visokih funkcionara obnovljene HSS.