| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 4 |
| Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Vračar, Beograd-Vračar |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Tematika: Istorija
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Henry Barby (Anri Barbi) - Arbanska golgota
Agonija jednog naroda 1915.
Biblioteka `Domovina`
Beograd, 1928.
Meki povez, prednja korica i dva tabaka (do 48 strane) odvojeni od ostatka knjige, 162 strane, ilustrovano.
IZUZETNO RETKO IZDANJE!
Anri Barbis (fr. Henri Barbusse; 1873 — 1935), bio je francuski novinar, književnik, pacifista, borac za socijalnu pravdu i ratni dopisnik pariskog Žurnala i drugih novina sa srpskog ratišta za vreme Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata.
Ratni izveštač
Fksimil vesti u kojoj je opisan odgovor generala Mihajla Živkovića, komandanta odbrane Beograda, 1914. godine, na ultimatum austougarske vojske o predaji
Učestvovao je u Prvom svetskom ratu kao dobrovoljac, ali se ubrzo razočarao, izrazivši ogorčenost u romanu „Oganj” u kojem je opisao stravičnu sliku rata i digao glas u odbranu mira. Kao dopisnik iz Srbije, pratio srpsku vojsku kroz balkanske ratove, na početku rata 1914. godine, bio je svedok stravičnih zločina austrougarske vojske u Mačvi. Opis razorenog Šapca, posle proterivanja Austrougara, odgovarao je slici bilo kog srpskog grada koji su okupirali „nosioci kulture”, kako je bečka propaganda nazivala svoje vojnike.[1]
Bio je i svedok bombardovanja i opsade Austrougarske vojske Beograda i hrabre odbrane srpske vojske, koja se i pored više ultimatuma o predaji, nije predala.[2]
U jednom od izveštaja, napisao je:[3]
Prinuđen sam da žigošem strahovita varvarstva austrougarskih trupa. Da nisam svojim očima gledao njihova nedela i da nisam fotografisao njihove žrtve, ne bih verovao u zločine... Za sada su njihovi ranjenici smešteni zajedno sa Srbima po srpskim bolnicama, neguju ih isto tako kao i Srbe.
Barbis je posetio Beograd u decembru 1925. Uputio je pismo Moši Pijadi, prevodiocu njegovog dela „Pakao”, koji je služio 12-godišnju zatvorsku kaznu.[4]
Dela
Svoje ratne reportaže, članke i dokumente objavio je u nekoliko knjiga:
„Srpske pobede” (Les Victoires serbes, 1913),
„Bregalnica” (Brégalniza La Guerre serbo-bulgare, 1914),
„Srpska epopeja (Agonija jednog naroda)” (L’Epopée serbe, L’Agonie d’un peuple, 1916) i
„Sa srpskom vojskom” (Avec l’Armée serbe, 1918).
Ostala dela:
„Pakao”, roman
„Svetlost”, roman
„Tugovanke”, zbirka pesama