ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Tematika: Istorija
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski

Tomo P. Oraovac - Znamenite Crnogorke
Za stampu sredio i priredio Trifun Djukic

Zemun, 1940.
Meki povez, korice spojene selotejpom, nedostaje rikna, knjizni blok odvojen, posveta Trifuna Djukica.
IZUZETNO RETKO PRVO IZDANJE!

Tomo P. Oraovac (Orahovo, 18. oktobar 1853 – Beograd, 3. mart 1939) bio je srpski književnik, publicista, borac za ustavne slobode u Crnoj Gori, inspektor Ministarstva za financije i narodni poslanik.
Školovanje

Rođen je u selu Orahovo u Kučima. Pripadao je prvoj generaciji koja se školovala u Cetinjskoj bogosloviji (1869–1872).
Karijera

Nakon završenog školovanja je radio kao učitelj, u Danilovgradu, a zatim u osnovnoj školi na Cetinju. Tu je ubrzo postao i njen upravitelj. Inicirao je sazivanje prve skupštine crnogorskih učitelja, na kojoj se zalagao za jednobraznu nastavu i ukidanje tjelesne kazne u školama. Tokom Veljeg rata je obavljao značajne dužnosti u snabdjevanju hercegovačkih izbjeglica hranom. Godine 1876. knjaz Nikola ga je postavio za glavnog administratora za prijem hrane i pomoći iz Rusije. Za sasluge je dobio visoka odlikovanja. Postavljen je za glavnog intendanta u Baru, gdje je ostao do 1881. Bio je inicijator osnivanja Srpske narodne čitaonice u Baru, koju su podržali najugledniji građani, čak i oni koji nisu bili pismeni.

Zajedno sa nekim istaknutim i slobodoumnim Crnogorcima, pokrenuo je akciju za uspostavljanje demokratskog i parlamentarnog režima. U odnosu na apsolutistički režim tadašnjeg knjaza Nikole, bio je u opoziciji. Proteran je iz Crne Gore 1883. i prešao je u Srbiju. Služio je kao činovnik u policiji i u Ministarstvu financija. Radio je kao sreskin načelnik, poreznik, kontrolor i inspektor u Ministarstvu financija i na tom položaju je ostao sve do penzionisanja, nakon pedeset godina rada u državnoj službi. Između dva svjetska rata bio je član Radikalne stranke Stojana Protića. Bio je član Društva za proučavanje historije Crne Gore kao njegov predsjednik i predavač. [1]

Bavio se književnošću i publicistikom. Još kao mlad je počeo pisati lirsku i epsku poeziju. Neke od njegovih pjesama, koje su nastale još u periodu dok je živio u Crnoj Gori, postale su veoma popularne. Pisao je o Cetinjskom manastiru i o vjekovnoj nezavisnosti Crne Gore u Zetskom glasniku. Pred smrt je pripremio za štampu Znamenite Crnogorke, koje su objavljene naredne godine. [2]

Sahranjen je u Beogradu na Novom groblju, u blizini crkve svetog Nikole. Iznad groba je bista sa prikazom njegove glave.
Djela
Knjige

Tri znamenita Hercegovca, Beograd (1908)
Arbanaško pitanje i srpsko pravo, Beograd (1913)
Pismo Njegovom Veličanstvu Kralju Nikoli I, Newyork (1917) i Podgorica (2017)
Lovćenska anatema, Ženeva (1918)
Vojvoda Tripko Džaković, Cetinje (1935)
Ratovanje na Skadarskom jezeru. Osvajanje grada Žabljaka, Beograd (1935)
Znamenite Crnogorke, Zemun (1940)

Članci

Imovina Cetinjskog manastira, Ivan begovo zavještanje, Zetski glasnik, Cetinje 8/1936, br. 33, 2.
O vjekovnoj nezavisnosti Crne Gore, Zetski glasnik, 7/1935, br. 1-4, 4-5.

Istaknuti međuratni crnogorski poeta, prozaista i književni istoričar, Trifun Đukić, rođen je u Brskutu 1889, a preminuo na Cetinju 1966. godine. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gdje je jedno vrijeme i radio, da bi u prethodnim i dolazećim periodima službovao u Prištini, Smederevu, Šapcu i drugim sredinama. Za vrijeme austrijske okupacije interniran je u zloglasni logor Boldogason, gdje je proveo tri godine. Pisao je epske i lirske pjesme, pripovijetke, drame, putopise, te pre­vodio poeziju s njemačkog, francuskog, italijanskog i slovenač­kog jezika. Između dva rata sarađivao je s oko pedeset časopisa, listova i almanaha. Nakon oslobođenja najviše je objavljivao u Politici i izdanjima Kongresa folklorista Jugoslavije.