| Cena: |
| Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Zrenjanin, Zrenjanin |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1850 - 1899.
Tematika: Književnost
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Autor: Strani
PRIPOVETKE ( I. II. i III. ) Grofa Lava Nikolajevića Tolstoja
Sa Ruskog preveo Jovan Maksimović
Izdavač: `MATICA SRPSKA` iz zadužbine Petra Konjevića
Nakladom Srpske knjižare i štamparije Braće M. Popovića u Novom Sadu, 1891 i 1892 god.
Povez: Mek
Format: 18,6 x 13 cm
Broj strana: 56+60+47
STANJE: Listovi se odvajaju, dosta je iskrzano, kod prve nedostaje zadnja korica. pečati ` BIBLIOTEKA MATICE SRPSKE `. Kod knjige br. II. NEDOSTAJU 32 strane !! ( Počinje od priče KUM na strani 33 i tu postoji zapis običnom olovkom. Nisam hteo da brišem jer mislim da je pisano rukom Jovana Maksimovića-inače je nekada davno ovo i bila njegova svojina. Piše: ` Ovu priču dao sam zasebno-ovo ovde ne treba ???: nije pročitano ` )
Dr Jovan Maksimović (Ruma 1864. – Beograd 1955.) је bio jedan od najznačajnijih prevodilaca sa ruskog na srpski jezik. Posebno se bavio prevođenjem dela Fjodora Mihajloviča Dostojevskoga, Lava Nikolajeviča Tolstoja, Antona Pavloviča Čehova i Ivana Sergejeviča Turgenjeva. Prevodio je i sa nemačkog, latinskog i staro-grčkog. Sa nemačkog je između ostalog preveo Najlepše priče iz klasične starine od Gustava Švaba.
Jovan Maksimović је rođen 2. januara 1864. godine u Rumi. Završio је gimnaziju u Sremskim Karlovcima. Za vreme školovanja u Sremskim Karlovcima је bio saradnik u časopisu za decu Neven Jovana Jovanovića Zmaja sa kime se do kraja njegovog života družio. Studirao је slavistiku u Budimpešti i Beču, gde је i doktorirao kod Vatroslava Jagića. Radio је kao profesor Treće muške gimnazije u Beogradu. Pored prevođenja је pisao oglede о ruskoj i srpskoj književnosti.
Jovan Maksimović je bio oženjen Ljubicom, ćerkom Ignjata Stanimirovića, rektora i jednog od prvih profesora beogradskog liceja. Sa Ljubicom је imao četiri sina i jednu ćerku i od njih osmoro unučadi: Radivoja (Petra i Jovana), Branka (Milana i Rајка), Ljubomira i Milutina (Svetlanu i Tijanu) te čerku Vidosavu (Đorđa i Emiliju). Umro је u Beogradu 28. avgusta 1955. godine.
Nagrada “Jovan Maksimović”
Nagradu „Jovan Maksimović“ osnovali su 1976. godine Udruženje književnih prevodilaca Srbije i porodica Jovana Maksimovića. Ona je jedna od najstarijih Nagrada koju Udruženje književnih prevodilaca Srbije dodeljuje. Nagrada „Jovan Maksimović“ se dodeljuje svake druge godine za najbolji prevod sa ruskog na srpski jezik.
Pogledajte uveličane slike, pitajte ako ima nedoumica.
Slanje posle uplate postekspresom, poštarina se plaća po prijemu pošiljke.
Može i kao vrednosno pismo ...
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA