| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Tematika: Književnost
ISBN: Ms
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Prota Zivko S. Brankovic
Živko S. Branković (Požarevac, 29. januar 1847) bio je srpski protojerej i rektor prizrenske bogoslovije.
Biografija
Osnovnu školu i Gimnaziju završio je u Požarevcu, a bogosloviju u Beogradu 1868. godine. Posle završetka školovanja neko vreme je radio kao učitelj u Batočini, a potom je kao odličan đak, poznati pojac i krasnopisac postavljen za praktikanta beogradske konzistorije. Za beogradskog đakona biće rukopoložen 22. marta 1870.[1] godine, gde će pored đakonske dužnosti biti još i učitelj crkvenog pojanja i pravila u beogradskoj bogosloviji i Učiteljskoj školi.
Rukopoložen je za sveštenika 14. septembra 1881. godine i po svojoj želji upućen u požarevačku parohiju, gde će ostati sve do 1885. Za to vreme predavao je i veronauku u požarevačkoj Gimnaziji.[1]
Kraljevskim ukazom postavljen je za sekretara u niškoj konzistoriji, ali je takođe radio i kao učitelj crkvenog pojanja i pravila u niškoj učiteljskoj školi. Za vernu službu odlikovan je od strane Arhijerejskog Sabora protskom kamilavkom, a kasnije 1893. godine naprsnim protojerejskim krstom.[1]
Godine 1895. postao je član Niškog Duhovnog Suda, a iduće godine proizveden je u čin protojereja. U tom činu će 1897. biti izabran za rektora prizrenske bogoslovije.[1] Kao rektor u Prizrenu boravio je dve godine, a po povratku u Beograd postavljen je za predsednika beogradskog Duhovnog suda u kom će ga zvanju zateći i izbor za Nastojatelja srpskog podvorja u Moskvi.
U Prizrenu protojerej Živko je prevodio „Izvestie učitelnoe“, objavljeno 1901. godine, promenio je samo naslov dela u „Liturgičko uputstvo“