ISBN: Ostalo
Godina izdanja: Posle 1950.
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Tematika: Religija i duhovnost
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Retko emigrantsko izdanje Novog zavjeta iz 1969. godine u prevodu Ivana Evanđeliste Šarića

Sveto Pismo Novog zavjeta | Ivan Šarić (pr.)
Format: 14 × 20 cm
Preveo: Ivan Šarić
Mesto izdanja: Salcburg
Godina: 1969
Broj stranica: 459
Povez: meki
Novi zavjet, u prijevodu Dr Ivan Evangelista Šarić, nadbiskup vrhbosanski,
peto izdanje
Tiskano s dopuštenjem Nadbiskupskog Ordinarija u Zagrebu, br. 2111 od 8. 11. 1965.

Drugo neizravno protestantsko obilježje Šarićeva prijevoda jest znakovita prijemčivost njegova džepnoga Novog zavjeta u tadašnjoj jugoslavenskoj protestantskoj sredini, uglavnom među crkvama protestantske baštine. Misli se na Šarićeva novozavjetna izdanja, tiskana u Salzburgu u kasnim 1960-im godinama.
Mato Zovkić pretpostavlja da je u pripremi tog izdanja aktivno sudjelovao protestantski biblijski urednik i nakladnik Borislav Arapović koji je, vodeći Biblijsko društvo u Stockholmu, bio posebno zadužen za tiskanje Biblija na jezicima naroda koji su živjeli u komunističkim državama, a u Švedskoj je 1977. izdao i Zagrebačku Bibliju u mekom uvezu. U prilog protestantskoj vezi s nakladom austrijskih izdanja ide i činjenica što se u predgovoru četvrtomu izdanju (Salzburg, 1966) navodi da je ono tiskano i „zauzimanjem Katoličko-Protestantskog Biblijskog društva za Austriju”. Branko Lovrec, međutim, napominje da je salcburško izdanje djelomično financiralo Njemačko biblijsko društvo. Također, B. Lovrec predvodio je grupu od dvadesetak hrvatskih protestantskih kršćana, sudionika na zimskome kampu 1968. godine u Grossgmainu pored Salzburga, kada su protestantski misionari Brian Bounds i Bill Bathman, povezani sa “Slavic Gospel Association”, nabavili i podijelili sudionicima kampa salcburško Šarićevo izdanje Novoga zavjeta, a određena količina unijeta je i u tadašnju Jugoslaviju.

Izdanja u reviziji nakladnika “Caritas Croata”, Salzburg, Austrija
Autoru su dosad poznata tri novozavjetna izdanja Šarićeva prijevoda objavljena kod toga nakladnika: jedno „četvrto” izdanje (1966), te dva „peta” izdanja (1967. i 1969). U impresumu četvrtog izdanja izričito stoji ime nakladnika “Caritas Croata” (odnosno, u predgovoru, „Hrvatski Caritas”), dok 5. izdanje donosi u impresumu samo naziv tiskare, a izostaje i predgovor. U predgovoru četvrtom izdanju, datiranom na Božić 1965, navodi se da je nakon Zagodina izdanja, koje je kod istog nakladnika izašlo 1959. u 10.000 primjeraka i potpuno raspačano tijekom 1964. godine, sada tiskano ovo Šarićevo izdanje. Izašlo je ukupno u 30.000 primjeraka, i to u 15.000 primjeraka „zauzimanjem Katoličko-Protestantskog Biblijskog društva za Austriju”, dok je drugih 15.000 primjeraka tiskano darom „austrijskih i njemačkih biskupa te Ostpriesterhilfe (organizacija P. Werenfrieda van Straatena za pomoć Crkvi iza Željeznog zastora)”.
Oba izdanja nose dopuštenje (Imprimatur) Nadbiskupskog ordinarijata br. 2111 od 8. 11. 1965, jedino se u 4. izdanju navodi Nadbiskupski ordinarijat u Zagrebu, a u 5. izdanju onaj u Salzburgu. Podatak o Zagrebu očito je pogrešan. U predgovoru se također kaže da je ovo Sveto pismo „nepromijenjeno izdanje naklade Osvit, koje je izašlo zaslugom g. Luke Brajnovića 1960. godine u Madridu, u Španjolskoj. Razlika je, što je g. Luka Brajnović bio izdao Stari i Novi Zavjet, a Hrvatski Caritas izdaje čitatvi [!] Novi Zavjet, uz neke manje jezične ispravke”. Nigdje se dalje ne navodi tko je poduzeo rad na ispravcima, ali je za pretpostaviti da je odgovorna osoba bio tadašnji ravnatelj Hrvatskog Caritasa u Austriji, Vilim Cecelja (1909–1989), za kojega u literaturi stoji da je „u više navrata tiskao Novi Zavjet”. Numeriranje izdanja kao četvrtog i petog ima osnove, računa li se da je izdanje iz 1942. bilo prvo, potom iz 1953. drugo, a ono iz 1959/60. treće. Takvim numeriranjem neizravno se pretpostavlja da se Šarićeva madridska izdanja iz 1959. (dvosveščano i jednosveščano) računaju kao jedno izdanje, a što vrijedi i za madridski i klivlendski Novi zavjet iz 1953.

Ivan Šarić (Dolac kod Travnika, 27. septembar 1871 – Madrid, 16. jul 1960) je bio je nadbiskup vrhbosanski. Tokom Drugog svetskog rata podržavao ustaški režim Ante Pavelića i istrebljenje Srba i Jevreja u NDH. Napisao je nekoliko pesama posvećenih ustaškom vođi Anti Paveliću, od kojih je najpoznatija „Kad sunce sja“, koja je izašla u njegovim novinama na Božić 1941. godine. Tu svoju podršku zadržao je do samog kraja rata. Po završetku rata, uz pomoć Rimokatoličke crkve, beži u Austriju, gde se sklanja u franjevački manastir, a zatim u Frankovu Španiju. Umire u Madridu 16. jula 1960. godine. Njegovo telo se danas nalazi u Crkvi Svetog Josipa u Sarajevu.

MG P24 (N)