pregleda

Isidora Sekulić IZ PROŠLOSTI (1919) RETKO!!!


Cena:
32.990 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: AKS
BEX
City Express
Pošta
CC paket (Pošta)
DExpress
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Pouzećem
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

H.C.E (6414)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 10553

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Tematika: Književnost
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski

kao na slikama
unutra jako lepo očuvano za svoje godine


extra retko!!!


Isidora Sekulić (Mošorin, 16. februar 1877 — Beograd, 5. april 1958) bila je srpska književnica, esejistkinja i akademik. Bila je prva članica Srpske akademije nauka i umetnosti.[a]
Isidora Sekulić

Isidora Sekulić
Lični podaci
Datum rođenja
16. februar 1877.
Mesto rođenja
Mošorin, Austrougarska
Datum smrti
5. april 1958. (81 god.)
Mesto smrti
Beograd, NR Srbija, FNR Jugoslavija
Bila je i prva žena u Srbiji koja je bila izabrana za dopisnu članicu Srpske kraljevske akademija nauka.
Bila je i počasni predsednik srpskog PEN-a, predsednica Udruženja književnika Srbije, potpredsednica Udruženja književnika Jugoslavije. Radove je objavljivala u mnogim časopisima širom Jugoslavije.
Biografija
uredi
Rođena je 16. februara 1877. godine u podnožju Titelskog brega, u bačkom selu Mošorinu kod Titela, kao državljanka Austrougarske, a tek 1910. godine dobija srpsko državljanstvo. Roditelji su joj bili Danilo, varoški kapetan i opštinski beležnik[1], i Ljubica, a braća Predrag i Dimitrije.[2] Detinjstvo je provela u Zemunu, Rumi i Novom Sadu.[3] Školovala se u Novom Sadu (Viša devojačka škola), Somboru (Srpska preparandija) i Budimpešti (Pedagogijum), gde je studirala matematiku i prirodne nauke. Radila je kao nastavnica matematike u Pančevu, u Srpskoj višoj devojačkoj školi, od 1897. do 1909. godine.[4] Položila je 1898. godine ispit za građanske škole iz francuskog jezika i književnosti. Posle toga radila je u Šapcu (1909-1912), u Srpskoj kraljevskoj višoj ženskoj školi, gde je predavala nemački jezik i gimnastiku[5], a nakon toga prelazi u Beograd, u Višu žensku školu. Doktorirala je 1922. godine u Berlinu, u Nemačkoj i bila je prvi predsednik Udruženja književnika Srbije.[6] Bila je poliglota i govorila je sedam jezika.
U vreme okupacije, 1915. i 1941. godine, živela je povučeno, u Srbiji, a aktivnije se uključuje u javni život tek krajem Drugog svetskog rata.
Udavala se jednom, u Norveškoj, za lekara poljskog porekla, Emila Stremnickog, ali joj je suprug ubrzo preminuo, nakon čega se više nije udavala.
Poslednjih nekoliko godina života, za prijatelje je organizovala stalne čajanke četvrtkom u 17 časova.[3]
Stvaralaštvo
uredi
Do kraja, i bez ostatka, posvećena lepoti smislene reči, književnica Isidora Sekulić je za života stekla uvaženje kao najobrazovanija i najumnija Srpkinja svoga vremena. Znalac više jezika, i poznavalac više kultura i područja umetničkog izražavanja, Isidora Sekulić je kao pisac, prevodilac i tumač književnih dela ponirala u samu suštinu srpskog narodnog govora i njegovog umetničkog izraza, smatrajući govor i jezik kulturnom smotrom naroda. Pisala je o Branku Radičeviću, Đuri Jakšiću, Lazi Kostiću, Petru Kočiću, Milanu Rakiću, Veljku Petroviću, Ivi Andriću, Momčilu Nastasijeviću i drugima. Pisala je prozu, pripovetke, romane, književnu kritiku, eseje, rasprave i beleške.
Iako nije bila izložena borbama, ratna iskustva koja je osećala u svakodnevnom životu je opisala u zbirci pripovedaka Iz prošlosti koje svedoče o životu u porobljenoj domovini i svakodnevnom životu Srba u Vojvodini i Slavoniji.[7]
Delo kojim će Isidora postati vidljiva na tadašnjoj književnoj sceni objavljeno je 1913. godine pod imenom Saputnici. Zbirku priča je oštro kritikovao Jovan Skerlić, jedna od najvažnijih književnih kritičara tog vremena u Srbiji.
Bila je članica raznih ženskih organizacija i jedan od osnivača Udruženja učitelja srednjih stručnih škola. 1920. godine je izabrana za sekretara glavnog odbora na kongresu Međunarodnog saveta žena u Kristijaniji.[8]
Penzionisana je 22. januara 1931. godine kao nastavnik Druge ženske gimnazije u Beogradu. Izabrana je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 16. februara 1939, a za redovnog člana Srpske akademije nauka 14. novembra 1950, kao prva žena akademik. 1957. godine, povodom njenog 80. rođendana, Udruženje književnika Srbije organizuje svečanu akademiju gde je predsednik republike odlikuje Ordenom rada prvog reda.
Umrla je 5. aprila 1958. godine u Beogradu, u 81. godini života, a sahranjena je 7. aprila na Topčiderskom groblju, uz poštovanje njene poslednje volje koju je iste godine bila iskucala, o tome kako treba da bude ispraćena sa ovog sveta. Zapis otkucan na pisaćoj mašini se čuva u Univerzitetskoj biblioteci `Svetozar Marković`, u kome se navodi sledeće:
Umiranje i smrt, poslednja borba koju svako mora sam izdržati. Posle izdisaja što ostane, to više nije niko, i zato nad najprostijim pogrebom treba da vlada najpotpunija tišina. Molim, stoga, da se moj leš zavije u čaršav iz mog domazluka, da se položi u najprostiji čamov sanduk, i spusti u sirotinjsku raku, po redu na groblju. Bez ikakve aranžirane sahrane, bez govora i venaca, bez novinskih članaka. Sveštenik će me ispratiti i očitati nad grobom dragu mi prostu molitvu Gospodnju. Sem sveštenika, moji najbliži prijatelji, koliko mogu i htednu.[8]
Na Topčideru joj je podignut spomenik 2015. godine.[9]
Citati
uredi
Ta larma što je dignuta oko mene mnogo me je potresla. Molila sam neke poznanike, mlade ljude, da gde god vide nešto o meni napisano, priguše. Ali eto šta su uradili. Zvali su me na neko veče o meni, ali ja sam odbila, rekla sam da sam bolesna. Svi su hteli da me skinu sa dnevnog reda. Kažu: ima 80 godina, skoro će umreti, daj da napišemo nešto i da je ostavimo. To strašno vređa. Volim tišinu, zato me je ta buka oko mene mnogo potresla. Ako nešto vredim, neka kažu posle moje smrti, a ni dva dana pred smrt ne želim da me hvale. Nisam bila srećna. S tim sam se pomirila. Postoji vasionska sreća koja opredeljuje ljude. Ako niste voljeni, uzalud ćete vi nastojati da vas vole.[10]
Odabrana dela
uredi
U pola veka književnog rada u više oblika umetničkog iskazivanja i rasuđivanja - objavila je mnoštvo knjiga narativne proze, kritičkih knjiga i članaka.
Saputnici (1913) — pripovedna vrsta intimnog dnevnika u prvom licu
Pisma iz Norveške (1914) — putopis nastao iz njenih putovanja od Osla do Bergena
Iz prošlosti (1919)
Đakon Bogorodičine crkve (1919) — roman
Kronika palanačkog groblja (1940) — pripovetke o životima ljudi sahranjenih na zemunskom groblju
Zapisi (1941)
Analitički trenuci i teme, knj. 1-3 (1941) — eseji
Zapisi o mome narodu (1948)
Njegošu knjiga duboke odanosti (1951)
Govor i jezik, kulturna smotra naroda (1956).

međuratna književnost srpska avangarda 1. izdanja ekspresionizam

Skuplje knjige možete platiti na rate.

International shipping
Paypal only
(Države Balkana: Uplata može i preko pošte ili Western Union-a)

1 euro = 117.5 din

For international buyers please see instructions below:
To buy an item: Click on the red button KUPI ODMAH
Količina: 1 / Isporuka: Pošta / Plaćanje: Tekući račun
To confirm the purchase click on the orange button: Potvrdi kupovinu (After that we will send our paypal details)
To message us for more information: Click on the blue button POŠALJI PORUKU
To see overview of all our items: Click on Svi predmeti člana

Ako je aktivirana opcija besplatna dostava, ona se odnosi samo na slanje kao preporučena tiskovina ili cc paket na teritoriji Srbije.

Poštarina za knjige je u proseku 133-200 dinara, u slučaju da izaberete opciju plaćanje pre slanja i slanje preko pošte. Postexpress i kurirske službe su skuplje ali imaju opciju plaćanja pouzećem. Ako nije stavljena opcija da je moguće slanje i nekom drugom kurirskom službom pored postexpressa, slobodno kupite knjigu pa nam u poruci napišite koja kurirska služba vam odgovara.

Ukoliko još uvek nemate bar 10 pozitivnih ocena, zbog nekoliko neprijatnih iskustava, molili bi vas da nam uplatite cenu kupljenog predmeta unapred.

Novi Sad lično preuzimanje (pored Kulturne stanice Eđšeg) ili svaki dan ili jednom nedeljno zavisno od lokacije prodatog predmeta (jedan deo predmeta je u Novom Sadu, drugi u kući van grada).

Našu kompletnu ponudu možete videti preko linka
https://www.kupindo.com/Clan/H.C.E/SpisakPredmeta
Ukoliko tražite još neki naslov koji ne možete da nađete pošaljite nam poruku možda ga imamo u magacinu.
Pogledajte i našu ponudu na limundu https://www.limundo.com/Clan/H.C.E/SpisakAukcija
Slobodno pitajte šta vas zanima preko poruka. Preuzimanje moguce u Novom Sadu i Sremskoj Mitrovici uz prethodni dogovor. (Većina knjiga je u Sremskoj Mitrovici, manji broj u Novom Sadu, tako da se najavite nekoliko dana ranije u slucaju ličnog preuzimanja, da bi knjige bile donete, a ako Vam hitno treba neka knjiga za danas ili sutra, obavezno proverite prvo preko poruke da li je u magacinu da ne bi doslo do neprijatnosti). U krajnjem slučaju mogu biti poslate i poštom u Novi Sad i stižu za jedan dan.

U Novom Sadu lično preuzimanje na Grbavici na našoj adresi ili u okolini po dogovoru. Dostava na kućnu adresu u Novom Sadu putem kurira 350 dinara.
Slanje nakon uplate na račun u Erste banci (ukoliko ne želite da plaćate po preuzimanju). Poštarina za jednu knjigu, zavisno od njene težine (do 2 kg), može biti od 170-264 din. Slanje vise knjiga u paketu težem od 2 kg 340-450 din. Za cene postexpressa ili drugih službi se možete informisati na njihovim sajtovima.
http://www.postexpress.rs/struktura/lat/cenovnik/cenovnik-unutrasnji-saobracaj.asp

INOSTRANSTVO: Šaljem po dogovoru, ili po vašim prijateljima/rodbini ili poštom. U Beč idem jednom godišnje pa ako se podudare termini knjige mogu doneti lično. Skuplje pakete mogu poslati i po nekom autobusu, molim vas ne tražite mi da šaljem autobusima knjige manje vrednosti jer mi odlazak na autobusku stanicu i čekanje prevoza pravi veći problem nego što bi koštala poštarina za slanje kao mali paket preko pošte.

Ukoliko kupujete više od jedne knjige javite se porukom možda Vam mogu dati određeni popust na neke naslove.

Sve knjige su detaljno uslikane, ako Vas još nešto interesuje slobodno pitajte porukom. Reklamacije primamo samo ukoliko nam prvo pošaljete knjigu nazad da vidim u čemu je problem pa nakon toga vraćamo novac. Jednom smo prevareni od strane člana koji nam je vratio potpuno drugu knjigu od one koju smo mu mi poslali, tako da više ne vraćamo novac pre nego što vidimo da li se radi o našoj knjizi.
Ukoliko Vam neka pošiljka ne stigne za dva ili tri dana, odmah nas kontaktirajte za broj pošiljke kako bi videli u čemu je problem. Ne čekajte da prođe više vremena, pogotovo ako ste iz inostranstva, jer nakon određenog vremena pošiljke se vraćaju pošiljaocu, tako da bi morali da platimo troškove povratka i ponovnog slanja. Potvrde o slanju čuvamo do 10 dana. U 99% slučajeva sve prolazi glatko, ali nikad se ne zna.

Ukoliko uvažimo vašu reklamaciju ne snosimo troškove poštarine, osim kada je očigledno naša greška u pitanju.

Predmet: 81699029
kao na slikama
unutra jako lepo očuvano za svoje godine


extra retko!!!


Isidora Sekulić (Mošorin, 16. februar 1877 — Beograd, 5. april 1958) bila je srpska književnica, esejistkinja i akademik. Bila je prva članica Srpske akademije nauka i umetnosti.[a]
Isidora Sekulić

Isidora Sekulić
Lični podaci
Datum rođenja
16. februar 1877.
Mesto rođenja
Mošorin, Austrougarska
Datum smrti
5. april 1958. (81 god.)
Mesto smrti
Beograd, NR Srbija, FNR Jugoslavija
Bila je i prva žena u Srbiji koja je bila izabrana za dopisnu članicu Srpske kraljevske akademija nauka.
Bila je i počasni predsednik srpskog PEN-a, predsednica Udruženja književnika Srbije, potpredsednica Udruženja književnika Jugoslavije. Radove je objavljivala u mnogim časopisima širom Jugoslavije.
Biografija
uredi
Rođena je 16. februara 1877. godine u podnožju Titelskog brega, u bačkom selu Mošorinu kod Titela, kao državljanka Austrougarske, a tek 1910. godine dobija srpsko državljanstvo. Roditelji su joj bili Danilo, varoški kapetan i opštinski beležnik[1], i Ljubica, a braća Predrag i Dimitrije.[2] Detinjstvo je provela u Zemunu, Rumi i Novom Sadu.[3] Školovala se u Novom Sadu (Viša devojačka škola), Somboru (Srpska preparandija) i Budimpešti (Pedagogijum), gde je studirala matematiku i prirodne nauke. Radila je kao nastavnica matematike u Pančevu, u Srpskoj višoj devojačkoj školi, od 1897. do 1909. godine.[4] Položila je 1898. godine ispit za građanske škole iz francuskog jezika i književnosti. Posle toga radila je u Šapcu (1909-1912), u Srpskoj kraljevskoj višoj ženskoj školi, gde je predavala nemački jezik i gimnastiku[5], a nakon toga prelazi u Beograd, u Višu žensku školu. Doktorirala je 1922. godine u Berlinu, u Nemačkoj i bila je prvi predsednik Udruženja književnika Srbije.[6] Bila je poliglota i govorila je sedam jezika.
U vreme okupacije, 1915. i 1941. godine, živela je povučeno, u Srbiji, a aktivnije se uključuje u javni život tek krajem Drugog svetskog rata.
Udavala se jednom, u Norveškoj, za lekara poljskog porekla, Emila Stremnickog, ali joj je suprug ubrzo preminuo, nakon čega se više nije udavala.
Poslednjih nekoliko godina života, za prijatelje je organizovala stalne čajanke četvrtkom u 17 časova.[3]
Stvaralaštvo
uredi
Do kraja, i bez ostatka, posvećena lepoti smislene reči, književnica Isidora Sekulić je za života stekla uvaženje kao najobrazovanija i najumnija Srpkinja svoga vremena. Znalac više jezika, i poznavalac više kultura i područja umetničkog izražavanja, Isidora Sekulić je kao pisac, prevodilac i tumač književnih dela ponirala u samu suštinu srpskog narodnog govora i njegovog umetničkog izraza, smatrajući govor i jezik kulturnom smotrom naroda. Pisala je o Branku Radičeviću, Đuri Jakšiću, Lazi Kostiću, Petru Kočiću, Milanu Rakiću, Veljku Petroviću, Ivi Andriću, Momčilu Nastasijeviću i drugima. Pisala je prozu, pripovetke, romane, književnu kritiku, eseje, rasprave i beleške.
Iako nije bila izložena borbama, ratna iskustva koja je osećala u svakodnevnom životu je opisala u zbirci pripovedaka Iz prošlosti koje svedoče o životu u porobljenoj domovini i svakodnevnom životu Srba u Vojvodini i Slavoniji.[7]
Delo kojim će Isidora postati vidljiva na tadašnjoj književnoj sceni objavljeno je 1913. godine pod imenom Saputnici. Zbirku priča je oštro kritikovao Jovan Skerlić, jedna od najvažnijih književnih kritičara tog vremena u Srbiji.
Bila je članica raznih ženskih organizacija i jedan od osnivača Udruženja učitelja srednjih stručnih škola. 1920. godine je izabrana za sekretara glavnog odbora na kongresu Međunarodnog saveta žena u Kristijaniji.[8]
Penzionisana je 22. januara 1931. godine kao nastavnik Druge ženske gimnazije u Beogradu. Izabrana je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 16. februara 1939, a za redovnog člana Srpske akademije nauka 14. novembra 1950, kao prva žena akademik. 1957. godine, povodom njenog 80. rođendana, Udruženje književnika Srbije organizuje svečanu akademiju gde je predsednik republike odlikuje Ordenom rada prvog reda.
Umrla je 5. aprila 1958. godine u Beogradu, u 81. godini života, a sahranjena je 7. aprila na Topčiderskom groblju, uz poštovanje njene poslednje volje koju je iste godine bila iskucala, o tome kako treba da bude ispraćena sa ovog sveta. Zapis otkucan na pisaćoj mašini se čuva u Univerzitetskoj biblioteci `Svetozar Marković`, u kome se navodi sledeće:
Umiranje i smrt, poslednja borba koju svako mora sam izdržati. Posle izdisaja što ostane, to više nije niko, i zato nad najprostijim pogrebom treba da vlada najpotpunija tišina. Molim, stoga, da se moj leš zavije u čaršav iz mog domazluka, da se položi u najprostiji čamov sanduk, i spusti u sirotinjsku raku, po redu na groblju. Bez ikakve aranžirane sahrane, bez govora i venaca, bez novinskih članaka. Sveštenik će me ispratiti i očitati nad grobom dragu mi prostu molitvu Gospodnju. Sem sveštenika, moji najbliži prijatelji, koliko mogu i htednu.[8]
Na Topčideru joj je podignut spomenik 2015. godine.[9]
Citati
uredi
Ta larma što je dignuta oko mene mnogo me je potresla. Molila sam neke poznanike, mlade ljude, da gde god vide nešto o meni napisano, priguše. Ali eto šta su uradili. Zvali su me na neko veče o meni, ali ja sam odbila, rekla sam da sam bolesna. Svi su hteli da me skinu sa dnevnog reda. Kažu: ima 80 godina, skoro će umreti, daj da napišemo nešto i da je ostavimo. To strašno vređa. Volim tišinu, zato me je ta buka oko mene mnogo potresla. Ako nešto vredim, neka kažu posle moje smrti, a ni dva dana pred smrt ne želim da me hvale. Nisam bila srećna. S tim sam se pomirila. Postoji vasionska sreća koja opredeljuje ljude. Ako niste voljeni, uzalud ćete vi nastojati da vas vole.[10]
Odabrana dela
uredi
U pola veka književnog rada u više oblika umetničkog iskazivanja i rasuđivanja - objavila je mnoštvo knjiga narativne proze, kritičkih knjiga i članaka.
Saputnici (1913) — pripovedna vrsta intimnog dnevnika u prvom licu
Pisma iz Norveške (1914) — putopis nastao iz njenih putovanja od Osla do Bergena
Iz prošlosti (1919)
Đakon Bogorodičine crkve (1919) — roman
Kronika palanačkog groblja (1940) — pripovetke o životima ljudi sahranjenih na zemunskom groblju
Zapisi (1941)
Analitički trenuci i teme, knj. 1-3 (1941) — eseji
Zapisi o mome narodu (1948)
Njegošu knjiga duboke odanosti (1951)
Govor i jezik, kulturna smotra naroda (1956).

međuratna književnost srpska avangarda 1. izdanja ekspresionizam
81699029 Isidora Sekulić IZ PROŠLOSTI (1919) RETKO!!!

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.