Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Tematika: Istorija
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
U dobrom stanju. Pečat biblioteke.
Glas Jedinstvenog Narodno-oslobodilačkog fronta Srbije, 30. januar 1945.
Format 42 cm, 12 strana.
Do broja 4 (1944) izlazio u Beogradu, zatim na oslobođenoj teritoriji u selu Gornjem Statovcu u Toplici; od br. 7 (1944) ponovo izlazi u Beogradu. Od 1944. god. izlazi nedeljno; od 1945. dnevno.
`U leto 1942. godine PK KPJ za Srbiju intenzivno je radio na osnivanju novog glasila komunističkog pokreta otpora u Srbiji. „Glas Jedinstvenog Narodno-oslobodilačkog fronta Srbije“ uzet je za naslov novina koji trebalo da se štampa na „16 strana i više“ i sa zadatkom „da dopinosi stvaranju NOO za Srbiju“.
Nesumnjivo da su naslov i podnaslov uzeti vešto kako bi čitaoci stekli utisak da ovo glasilo ne publikuje Narodnooslobodilački pokret već jedan širok front različitih političkih i ideoloških činilaca okupljenih oko borbe protiv okupatora. Navedenom govori u prilog i činjenica da je prvi naziv „Komunist“ odbačen.
Uredništvo je kao ključne ciljeve ovog glasila označilo: „omogućavanje objavljivanja članaka, vesti, izveštaja do kojih naš narod ne može doći pod uslovima okupacije i tiranije nemačkih najamnika u Srbiji“, pružanje „tribine, sa koje će svi pošteni i pravi rodoljubi bez obzira na politička ubeđenja iznositi svoja mišljenja“. Takođe, u izdavačkim prioritetima bio je „doprinos ostvarenju organizacionog povezivanja svih snaga srpskog naroda“, ideja da „štiti interese narodnooslobodilačke borbe i onemogući podstrekače na bratoubilački i građanski rat“, da „omogući ostvarenje jedinstvenog fronta protiv okupatora i njegovih sluga“.
Prvi broj „Glasa“ izašao je 30. avgusta 1942. godine i u njegovom stvaranju učestvovali su svi članovi PK KPJ za Srbiju. Bio je skromnije tehnički opremljen jer je štampan na geštetneru štamparije PK KPJ za Srbiju u 400 primeraka.
Ovakvo stanje zahtevalo je da se sledeći brojevi publikuju u štampariji CK KPJ u Beogradu. Za tehnički deo „Glasa“ angažovan je akademski slikar Đorđe Andrejević Kun, a vredne ruke Slobodana Jovića i Branka Đonovića obavljale su pripremu i štampanje.
Godinu dana od izlaska prvog broja, obustavljeno je štampanje „Glasa“, jer su Nemci rekvirirali kuću u kojoj se nalazila štamparija. Štampanje je obnovljeno krajem 1943. godine, ali je list izlazio u manjem formatu, 24x30 santimetara, jer je nova štamparija raspolagala sa mašinom koja je podržavala samo ovu dimenziju. Broj strana varirao je od broja do broja i išao je u rasponu od četiri do 12. Tokom 1944. godine u Beogradu su izašla još četiri broja i nakon otkrivanja štamparije od strane policije u julu publikovanje je premešteno na teritoriju južne Srbije.
Vodeći ljudi KPJ u Srbiji bili su saradnici ovog lista. Priloge su pisali Blagoje Nešković, Mirko Tomić, Radivoj Jovanović Bradonja, Vera Miletić, Petar Stambolić i drugi. Jedina značajnija ličnost koja zvanično nije bila deo KPJ, a pisala je za „Glas“ bio je Dušan Bogdanović, potpredsednik Narodne seljačke stranke.
Najveći deo novina bio je rezervisan za autorske članke, ali postojale su i rubrike rezervisane za praćenje vojnih i političkih pomeranja, sećanje na pale borce, prozu, poeziju itd. Po oslobođenju „Glas“ se vratio u grad iz koga je ponikao i nastavio da informiše Beograđane.`