Cena: |
Želi ovaj predmet: | 5 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | AKS BEX City Express Pošta CC paket (Pošta) DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Jezik: Ostalo
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1850 - 1899.
Tematika: Književnost
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Autor: Strani
jako lepo očuvano
retko
Kleinmayr, Ljubljana, 1885
listovi su zlatni sa strane
Simon Gregorčič (sloven. Simon Gregorčič; Vrsno, 15. oktobar 1844 — Gorica, 24. novembar 1906) bio je slovenački pesnik i rimokatolički sveštenik. [1]Smatra se prvim lirskim pesnikom slovenačke realističke poezije i najmelodičnijim slovenačkim pesnikom.[2]
Simon Gregorčič
Simon Gregorčič 1884.
Datum rođenja
15. oktobar 1844.
Mesto rođenja
Vrsno, Austrijsko carstvo
Datum smrti
24. novembar 1906. (62 god.)
Mesto smrti
Gorica, Austrougarska
Biografija
uredi
Rođen je 15. oktobra 1844. u Vrsnu, kao drugi sin poljoprivrednika Jerneja Gregorčiča i njegove supruge Katarine (devojačko prezime Gaberšček). Imao je sedmoro braće i sestara. Kao mladić bio je pastir. Godine 1851. pohađao je osnovnu školu u Libušnji, ali je prebačen u školu u Gorici 1852. Po završetku srednje škole stupio je u bogosloviju. Hirotonisan je 27. oktobra 1867. godine, a za vikarnog arhijereja u Kobaridu postavljen je septembra 1868. godine. Tamo je nastavio sa svojim književnim radom i zajedno sa prijateljem i pokroviteljem Ignacijem Gruntarom 1871. godine osnovao je javnu čitaonicu.
Zahvaljujući Gruntarovoj finansijskoj podršci objavio je prvu knjigu pesama.[3] Godine 1872. Dragojila Milek dolazi u Kobarid kao učiteljica, bila je i pesnikinja. Vodila je lokalni ženski hor i postala je sekretar čitaonice koju je osnovao Gregorčič. Njegova naklonost Mileku smatrana je razlogom njegovog premeštaja na proleće 1873. godine. Njegovo romantično iskustvo imalo je velikog uticaja na sadržaj pesnikovog pisanja.[4][1]
Godine 1873. premešten je u Vipavskoj dolini.[1] Nakon toga je premešten još nekoliko puta pre nego što se povukao 1903. godine, prodao kuću i uselio se u stan u Gorici, gde je i preminuo 24. novembra 1906.
Rad
uredi
Kao student počeo je da piše liriku koja je objavljivana u mnogim književnim časopisima (Slovenski glasnik, Zgodnja Danica, Ljubljanski zvon). Iz njegovog rada je vidljivo da su ga inspirisali romantični pesnici. Uglavnom je pisao ljubavne, patriotske, životne pripovetke, pa čak i neke epske pesme.
Njegove pesme, poput ode Soči, bile su patriotske prirode, ali je takođe pisao ljubavne pesme, kao što su Kropiti te ne smem, i radio u drugim pesničkim žanrovima. Njegova najvažnija dela bila su Človeka nikar, Ujetega ptiča tožba, Moj črni plašč, Veseli pastir, Nazaj v planinski raj, Oljki.
Njegova prva kolekcija Prvi zvezek Poezij, 1882, bila je uspešna i posle šest godina, 1908, objavio je drugu kolekciju Četrti zvezek Poezij.
Bibliografija
uredi
Poezije I (1882)
Poezije II (1888)
Poezije III (1902)
Poezije IV (1908), objavljeno nakon njegove smrti
Izbrano delo I-IV (1947—1951)