pregleda

Uspomene iz našeg crkveno narodnog života, 1899. god.


Cena:
3.490 din
Želi ovaj predmet: 1
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7324)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 13700

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: 1850 - 1899.
ISBN: 500
Autor: Domaći
Tematika: Istorija
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Tabak nerasecen, znaci knjiga nije ni citana!

Uspomene iz našeg crkveno narodnog života

Dra Todor Mandic


Dr Teodor Mandić (Novi Sad, 30. mart 1824 — Novi Sad, 13. februar 1903) bio je srpski pravnik, kraljevski savetnik i poslanik u Ugarskom saboru.

Biografija

Spomenik Teodoru Mandiću i članovima njegove porodice na Almaškom groblju u Novom Sadu. Jedan je od trideset nadgrobnih spomenika sa grobnim mestima istaknutih političkih, kulturnih i javnih radnika koji su kao prostorna kulturno-istorijska celina 1999. godine proglašeni za spomenik kulture.[1]
Osnovnu školu i šest razreda gimnazije (1834—1840) pohađao je u Novom Sadu. Potom studirao filozofiju u Segedinu i Požunu, i pravo u Pešti, Beču i Haleu, gde je 1849. postao doktor pravnih nauka.[2]

Krajem 1849. imenovan je za drugog sekretara velikog župana Bačke županije Isidora Nikolića Srbogradskog. Potom postaje sreski načelnik u Baji, a od 1859. je bio činovnik u Ministarstvu unutrašnjih poslova u Beču. Kada je ukinuto Vojvodstvo Srbija i Tamiški Banat, kraće vreme bio je većnik Namesništva u Temišvaru, a zatim savetnik Odseka Ministarstva prosvete u Budimpešti.

Na funkciji komesara restauracije Novosadskog magistrata ubrzao je izbor Svetozara Miletića za gradonačelnika i time doprineo da 20. marta 1861. dođe do obnove gradske vlasti. Kao pristalica konzervativne politike i vanstranačka ličnost biran je za poslanika u Ugarskom saboru i na Narodno-crkvenom saboru u Sremskim Karlovcima. Veliko negodovanje liberalnog dela srpskog građanstva izazvao je dva puta: davanjem podrške Germanu Anđeliću na izborima za patrijarha (1881) i kada je na konferenciji kod predsednika mađarske vlade Banfija predlagao izmenu državnog zakona na kome je počivala srpska narodna autonomija (1897).[2]

Bio je redovni, a od 1863. počasni član Matice srpske, i od 1901. član njenog Književnog odeljenja. Na izborima za predsednika Matice 1888. bio je protivkandidat Milošu Dimitrijeviću, ali je poražen. Uz Pavla Gostovića i Luku Jocića bio je izvršilac testamenta Marije Trandafil.[2]

Sa Persidom Šilić imao je troje dece - Mariju (koja je preminula sa sedam meseci)[3], Aleksandra (koji je preminuo kada je imao dvadeset godina) i Sofiju (preminula u trideset prvoj godini života). Pošto je nadživeo decu po sopstvenoj želji sahranjen je pored njih na novosadskom Almaškom groblju.[1] Udovica Persida zaveštala je imovinu (kuće u Grčkoškolskoj ulici i 211 jutara zemlje) Srpskoj pravoslavnoj velikoj gimnaziji u Novom Sadu.

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.




Predmet: 80081865
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Tabak nerasecen, znaci knjiga nije ni citana!

Uspomene iz našeg crkveno narodnog života

Dra Todor Mandic


Dr Teodor Mandić (Novi Sad, 30. mart 1824 — Novi Sad, 13. februar 1903) bio je srpski pravnik, kraljevski savetnik i poslanik u Ugarskom saboru.

Biografija

Spomenik Teodoru Mandiću i članovima njegove porodice na Almaškom groblju u Novom Sadu. Jedan je od trideset nadgrobnih spomenika sa grobnim mestima istaknutih političkih, kulturnih i javnih radnika koji su kao prostorna kulturno-istorijska celina 1999. godine proglašeni za spomenik kulture.[1]
Osnovnu školu i šest razreda gimnazije (1834—1840) pohađao je u Novom Sadu. Potom studirao filozofiju u Segedinu i Požunu, i pravo u Pešti, Beču i Haleu, gde je 1849. postao doktor pravnih nauka.[2]

Krajem 1849. imenovan je za drugog sekretara velikog župana Bačke županije Isidora Nikolića Srbogradskog. Potom postaje sreski načelnik u Baji, a od 1859. je bio činovnik u Ministarstvu unutrašnjih poslova u Beču. Kada je ukinuto Vojvodstvo Srbija i Tamiški Banat, kraće vreme bio je većnik Namesništva u Temišvaru, a zatim savetnik Odseka Ministarstva prosvete u Budimpešti.

Na funkciji komesara restauracije Novosadskog magistrata ubrzao je izbor Svetozara Miletića za gradonačelnika i time doprineo da 20. marta 1861. dođe do obnove gradske vlasti. Kao pristalica konzervativne politike i vanstranačka ličnost biran je za poslanika u Ugarskom saboru i na Narodno-crkvenom saboru u Sremskim Karlovcima. Veliko negodovanje liberalnog dela srpskog građanstva izazvao je dva puta: davanjem podrške Germanu Anđeliću na izborima za patrijarha (1881) i kada je na konferenciji kod predsednika mađarske vlade Banfija predlagao izmenu državnog zakona na kome je počivala srpska narodna autonomija (1897).[2]

Bio je redovni, a od 1863. počasni član Matice srpske, i od 1901. član njenog Književnog odeljenja. Na izborima za predsednika Matice 1888. bio je protivkandidat Milošu Dimitrijeviću, ali je poražen. Uz Pavla Gostovića i Luku Jocića bio je izvršilac testamenta Marije Trandafil.[2]

Sa Persidom Šilić imao je troje dece - Mariju (koja je preminula sa sedam meseci)[3], Aleksandra (koji je preminuo kada je imao dvadeset godina) i Sofiju (preminula u trideset prvoj godini života). Pošto je nadživeo decu po sopstvenoj želji sahranjen je pored njih na novosadskom Almaškom groblju.[1] Udovica Persida zaveštala je imovinu (kuće u Grčkoškolskoj ulici i 211 jutara zemlje) Srpskoj pravoslavnoj velikoj gimnaziji u Novom Sadu.
80081865 Uspomene iz našeg crkveno narodnog života, 1899. god.

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.