Godina izdanja: 1850 - 1899.
Autor: Domaći
Tematika: Istorija
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
ISBN: Ss
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Prvo izdanje!
Istorija Hrvata
Od najstarijih vremena do svrsetka XIX siljeca
I. Knjiga: 1899. god
Prvo doba: Vladanje knezoa i kraljeva Hrvatske krvi (641 - 1102)
Drugo doba: Vladanje kraljeva Arpadovica (1102 - 1301)
II. Knjiga 1900. god
Trece doba: Vladanje kraljeva iz raznih porodica (1301 - 1526)
Prvi knjiga: Anzuvinci i Sigismund do gubitka Dalmacije (1301 - 1409)
III. Knjiga 1901. god.
Trece doba: Vladanje kraljeva iz raznih porodica (1301 - 1526)
Druga knjiga: od gubitka Dalmacije do Matije Korvina (1409 - 1457)
Knjige su obogacene ilustracijama, inace jako lepo uradjenje knjige, veceg formata.
Vjekoslav Klaić (Garčin, 28. jul 1848 — Zagreb, 1. jul 1929) bio je hrvatski istoričar.
Biografija
Srednju školu pohađao je u Varaždinu i Zagrebu. Pohađaoje sjemenište ali ga je 1867. napustio a zatim je radio kao učitelj. U Beču je studirao istoriju i geografiju između 1869. i 1873. godine. Predavao je kao suplent u zagrebačkoj gimnaziji od 1873. godine i tada počinje da objavljuje naučne radove. Između 1878. i 1882. bio je usplent za hrvatsku istoriju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, zatim je ponovo predavao u gimnaziji sve dok 1893. nije izabran za profesora opšte istorije na Filozofskom fakultetu. Na fakultetu je radio sve do penzionisanja 1922. godine. Njegov interes pre svega je bio okrenut izučavanju hrvatske istorije koju je shvatao veoma široko obuhvatajući pod ovim pojmom i Bosnu, Srem, Crnu Goru. Polemisao je o hrvatskim pravima na Srem i Bosnu i uopšte se u svom naučnom radu povodio za trenutnom pravaškom politikom. Ipak, pažljivo izučavanje izvora i tematska raznovrsnost ubrajaju ga među značajne izučavaoce hrvatske istorije.
U prvom periodu svog rada pretežno se interesovao za istoriju Bosne. Pored niza manjih rasprava napisao je i delo sintetičkog karaktera Poviest Bosne do propasti kraljevstva koje je izdato u Zagrebu 1882. na hrvatskom a izdato je i na nemačkom jeziku u Lajpcigu 1885. i na mađarskom u Velikom Bečkereku 1890. godine. Sve do pred Drugi svetski rat ovo delo je korišćeno kao značajan pregled bosanke prošlosti. Njena vrednost sastoji se pre svega u dokumentaciji koju je korisio (do tada objavljene povelje, novac) a koju se zanemarivali dotadašnji izučavaoci bosanske prošlosti koji su se pre svega oslanjali na delo Mavra Orbina.
Značajan je i njegov pregled hrvatske istorije Povjest od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća, a koji nije stigao da završi (doveo je delo do 1608. godine).
Kritika
Srpski satirični list iz Zagreba, Vrač pogađač je pisao da otrovni pauk (Matica hrvatska) siše srpski cvjetnjak, a za to vrijeme blaženo spava trut (Matica srpska), i tako omogućuje stvaranje hrvatske kulture.[1] Jedan od brojnih primera hrvatizacije srpske pesme i pesnika je rad jednog od najpoznatijih hrvatskih istoričara Vjekoslav Klaića. Njegovu Hrvatsku pjesmaricu je 1893. izdala i nagradila Matica hrvatska. U pesmaricu je uvrstio dosta popularnih srpskih pesama Đure Jakšića, a u pesmi pančevačkog prote Vase Živkovića Rado ide Srbin u vojnike, gde zelene bere lovorike, promenio je samo subjekt: Srbin u Hrvat.[2] U Srđu je kritikovana njegova objektivnost.[3] Srpski istoričar dr Nikola Žutić je Klaića nazvao falsifikatorom velikohrvatstva.[4] I stariji srpski istoričari su imali kritičan stav o Klaićevoj objektivnosti. Tako Panta Srećković navodi da on, i svi drugi hrvatski pisci, namerno koriste kasnije ime Bošnjak za žitelje Bosne, a ne pravo istorijsko ime Srbin, koje se za žitelje Bosne pominje u ugovoru Matije Ninoslava i Dubrovčana od 22. marta 1240., kao i u brojnim drugim poveljama vladara Bosne. Klaiću su Hrvati i Sremci, Slavonci, Bošnjaci...[5] Luko Zore je u knjizi Dubrovčani su Srbi! na nekoliko mesta kritikovao Klaićevu objektivnost (I ove Vukove riječi činile su da pobijesne od veselja V. Klaić..., ...ali historik Klaić to ne iznosi, jer mu ne ide u prilog...)
◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼
☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.
☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !
❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗
☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!
☑ Tu sam za sva pitanja!
☑ Knjige saljem nakon uplate!
☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!
☑ Filmski plakati:
☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.
☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...
☑ Antikvarne knjige:
☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.
Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.
Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]
Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.
Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]
Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]
U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]
Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]
Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.
Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.
Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)
Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`