Godina izdanja: 1900 - 1949.
ISBN: Db / Ss
Tematika: Književnost
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Posveta!

Pavel Petrovič Bažov (rus. Pável Petróvič Bažóv; 27. siječnja 1879. - 3. prosinca 1950.) bio je ruski književnik i publicist.

Bazhov je najpoznatiji po svojoj zbirci bajki The Malachite Box, koja se temelji na uralskom folkloru i objavljena je u Sovjetskom Savezu 1939. Godine 1944., prijevod zbirke na engleski objavljen je u New Yorku i Londonu. Kasnije je Sergej Prokofjev prema jednoj od priča stvorio balet Priča o kamenom cvijetu. Bazhov je također bio autor nekoliko knjiga o ruskoj revoluciji i građanskom ratu. Yegor Gaidar, koji je bio premijer Rusije, bio je njegov unuk.

Rani život
Bažov je rođen u Sisertu, gradu na Uralu. Njegov otac Pyotr Bazhov bio je majstor zavarivačke radionice Sysert Steel Plant. Njegova obitelj, kao i većina u tvorničkim gradovima, jedva je spajala kraj s krajem i nije imala praktički nikakvu političku moć u carističkoj Rusiji. Od tih početaka Bazhov je pronašao poziv u javnoj službi. Između 1889. i 1893. studirao je u vjerskoj školi u Jekaterinburgu. Sudjelovao je u mnogim prosvjedima, a najpoznatiji je rezultirao time da je od svog reakcionarnog učitelja na svjedodžbu dobio bilješku političke nelojalnosti. Grad je na njega ostavio snažan dojam i mnogo godina kasnije u njega će se vratiti živjeti. Godine 1899. Bazhov je diplomirao kao treći u svojoj klasi na Permskom teološkom sjemeništu, gdje su prije toga studirali Aleksandar Stepanovič Popov i D. N. Mamin. Sanjao je o pohađanju sveučilišta u Tomsku, ali su ga odbili.

Umjesto toga, privremeno je radio kao učitelj ruskog jezika, najprije u Jekaterinburgu, a potom u Kamišlovu. Od 1907. do 1914. Bazhov je radio na Eparhijskom ženskom učilištu predavajući ruski jezik. Tijekom tog vremena upoznao je i oženio Valentinu Ivanitsky, maturanticu Biskupijske škole. Bila je njegova muza za mnoge njegove pjesme o ljubavi i sreći.

Karijera
Kad je počeo Prvi svjetski rat, Bazhov je imao dvije kćeri. Bio je član socijalističko-revolucionarne partije do 1917. Godine 1918. pridružio se boljševičkoj partiji, dobrovoljno se prijavio u Crvenu armiju i bio raspoređen u vojne akcije na Uralskoj bojišnici. U jesen 1920. Bazhov se preselio u Semipalatinsk i bio izabran za člana Partijskog komiteta te pokrajine. Upućeno mu je da vodi pokrajinsko vijeće sindikata, ali je često obavljao zadatke koji su nadilazili njegov ured. Od 1923. do 1929. živio je u Jekaterinburgu i radio u uredništvu novina Krestianskaya (Seljaci), kao i pisao svoje eseje o uvjetima života u starim tvornicama i građanskom ratu tijekom 1924. Te je godine Bazhov objavio svoju prvu knjigu, Uralske priče (Uralʹskie byli) o slikama života na Uralu tijekom 1880-1890-ih. Također je tijekom tog razdoblja napisao preko četrdeset priča o temama folklora uralske tvornice koje su pridonijele njegovoj zbirci, Kutija od malahita. Objava Bazhovljevog najpoznatijeg djela – zbirke bajki – Bazhovu je donijela Državnu nagradu. Kasnije je Bazhov dopunio knjigu novim pričama.

Bazhov je imao sve razloge s ponosom govoriti o svojim aktivnostima između 1917. i 1920. D.A. Kuhn je Bazhova u izvješću o 60. obljetnici Kazahstanske Sovjetske Socijalističke Republike i Komunističke partije Kazahstana spomenuo među onim divnim ljudima, `koji su u godinama revolucije i građanskog rata, s puškom, plugom ili knjigom, tvrdili život na kazahstanskom prostoru, visoke međunarodne kvalitete, otpornosti, hrabrosti i herojstva`. Iz tih akcija odlikovan je Ordenom Lenjina i dobitnik Državne nagrade SSSR-a.

Tijekom Drugog svjetskog rata Bazhov je radio s jekaterinburškim piscima i onima koji su već bili evakuirani iz raznih krajeva Sovjetskog Saveza. Nakon rata vid mu je počeo dramatično slabiti, ali je nastavio s priređivačkim radom, te prikupljanjem i kreativnom obradom domaćeg folklora.

Godine 1946. izabran je u Vrhovni sovjet.

Bazhov je umro 1950. u Moskvi i pokopan je u svom domu, Jekaterinburgu.