ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Tematika: Književnost
Godina izdanja: Posle 1950.
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski

Retko u ponudi!
Spolja kao na fotografijama, unutra dobro očuvano.

Autor - osoba Dragojević, Danijel, 1934-2024 = Dragojević, Danijel, 1934-2024
Naslov Rasuti teret / Danijel Dragojević
Vrsta građe esej
Ciljna grupa odrasli, opšte (lepa književnost)
Jezik hrvatski
Godina 1985
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Nolit, 1985 (Subotica : Birografika)
Fizički opis 169 str. ; 20 cm
(Broš.)
Napomene Tiraž 2.000
Beleška o autoru na presavitku prednjih korica
Slika autora na presavitku zadnjih korica.

RASUTI TERET
Esejist je onaj ko na tri ili četiri stranice ume da nam kaže sve što treba reći о istini, prijateljstvu, putovanju ili vrtovima; ali esejist je i onaj koji ume da nas do naoko beznačajnih stvari i pojedinosti о životu odvede ka nekim istinama do kojih ni sanjali ne bismo da se može doći. Pročitamo esej, i zastanemo zadivljeni: i onim do čega nas je esejist doveo, i time kako nas je do toga doveo.
Esej, kaže negde Virdžinija Vulf, treba da nas zabavi. Eseji Danijela Dragojevića vrhunska su zabava. Oni se majstorski igraju sa predmetom koji navodi esejistu da se otisne u svoje sanjarije, od očekivanog ka sve manje očekivanom, majstorski ga na-puštaju tačno tamo gde se od njega očekuje da započne neko svoje razmišljanje ili snevanje, svejedno, pošto se u eseju brišu razlike između razumskog zaključivanja i maštanja: jedno podstiče drugo i jedno se preliva u drugo.
Ovi eseji i zapisi nalaze se na samoj granici pesničkog teksta. Danijel Dragojević odvodi nas u jedan svet u kome su veze među pojavama i zbivanjima drukčije od onih koje nalazimo u svetu u kome svakodnevno živimo, u kome vremenske i prostorne udaljenosti ne znače ništa, u kome je san java, a java san, u kome nema razlike između onog što nam se čini beznačajnim i onog što mislimo da je značajno. Zato se i tekstovi iz „Rasutog tereta“ sa uživanjem čitaju: čitalac im se prepušta, i oni ga kao priča što ga svojim pomalo jednoličnim pripovedanjem vodi, vode ka nekim istinama što se sanjaju kao snovi i snovima što se odjednom zgusnu u istine.

Danijel Dragojević (Vela Luka, 28. 1. 1934 – Zagreb, 19. 2. 2024), jugoslavenski i hrvatski pjesnik, esejist, prozni pisac, scenarist te urednik na radiju.
Rodio se 28. siječnja 1934. godine u Veloj Luci na otoku Korčuli. Jedan od najvažnijih hrvatskih pisaca danas. Utjecao na generacije hrvatskih autora svojim tekstovima, pjesmama, osebujnim stilom i beskompromisnim držanjem.
Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih književnik nagrada, između kojih Goranove nagrade 2005. za knjigu „Žamor“, nagrade Vladimir Nazor 1981, Zmajeve nagrade 1981. za knjigu „Razdoblje karbona“, nagrade „Branko Miljković“ za knjigu „Prirodopis“ 1974. godine, i drugih.
Brat blizanac pisca Ivana Dragojevića (U srcu ljeta, Vukodlaci, Smrt gospodina Medara, Kaučenica i R4), umrlog 3. kolovoza 1999. u Zagrebu.
Objavljena djela
Kornjača i drugi predjeli (poezija), Matica hrvatska, Split, 1961;
U tvom stvarnom tijelu (poezija), Naprijed, Zagreb, 1964;
Svjetiljka i spavač (poezija), Naprijed, Zagreb, 1965;
Nevrijeme i drugo (poezija), Razlog, Zagreb 1968;
Bijeli znak cvijeta (poezija), izdanje autora, Zagreb 1969;
O Veronici, Bezlebubu i kucanju na nezvjesna vrata (proza), Matica hrvatska, Zagreb, 1970,
Bajka o vratima (proza), Zagreb 1972;
Četvrta životinja (poezija), Naprijed, Zagreb, 1972,
Prirodopis (poezija), Biblioteka Teka, Zagreb, 1974;
Izmišljotine (proza), Naprijed, Zagreb 1976,
Razdoblje karbona (poezija), Cekade, Zagreb 1981;
Rasuti teret (proza), Nolit, Beograd 1985,
Zvjezdarnica (poezija), Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 1994,
Cvjetni trg (proza), Durieux, Zagreb 1994,
Hodanje uz prugu (poezija), Matica hrvatska, Zagreb 1997.
Žamor (poezija), Meandar, Zagreb, 2004 ( Goranova nagrada za najbolju knjigu, 2005.)

Filmski scenariji
Jutro čistog tijela (1969), redatelj: Bogdan Žižić

Monografije i druge knjige
Kosta Angeli Radovani, Mala likovna biblioteka sv XIX, Naprijed, Zagreb, 1961.

Članci i eseji (izbor)
Danijel Dragojević : Neki sebeznani nemir, Književna tribina, Zagreb, siječanj 1959.
Danijel Dragojević: Postoji li kriza dalmatinske skulpture. Slobodna Dalmacija, Split 24.9. 1960.
Danijel Dragojević : Kosta Angeli Radovani, Mediteran čistog ljudskog tijela, Oslobođenje, Sarajevo 24. 11. 1963.
Danijel Dragojević : Kosta Angeli Radovani – Materija i tijelo (Spektar), Telegram, Zagreb, 28. 11. 1969.
Izdanja na stranim jezicima (izbor)
Danijel Dragojević: Epoca del carbone, Quaderni di letteratura croata, 1995;
The Bridge – Literary Magazine (1-2/2002) Pjesme na francuskom: La Carte; Le plan de la ville; Automne; Si un jour; Sous le parapluie; Prose: Le paradis.
Slope, online journal, issue No. 10.

Dragojević, Danijel, hrvatski pjesnik, esejist i radijski urednik (Vela Luka, 28. I. 1934 – Zagreb, 19. I. 2024). Brat književnika Ivana. Diplomirao je 1958. povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Isprva je živio kao profesionalni književnik u Splitu, a od 1967. u Zagrebu kao urednik na Trećem programu Radio Zagreba, odnosno Hrvatskoga radija, uređujući emisije o kulturi (Poezija naglas, Dnevnici i pisma, Bibliovizor). Sudjelovao je u osmišljavanju programske koncepcije pri prelasku Trećega programa na cjelodnevno emitiranje 1997; umirovljen je 2000., nastavivši uredničku suradnju do 2009.
Prve je pjesme objavio u splitskom časopisu Mogućnosti 1956., a u prvoj zbirci poezije (Kornjača i drugi predjeli, 1961), također tiskanoj u Splitu, u kontekstu poetičke dominacije pjesničke generacije tzv. „razlogovaca“ (Razlog, 1961–68) pokazao je samosvojnost u izrazu i odmicanje od njihove poetičke sheme. Do 1985. objavio je još deset knjiga pjesama i kratke proze (U tvom stvarnom tijelu, 1964; Svjetiljka i spavač, 1965; Nevrijeme i drugo, 1968; Bijeli znak cvijeta, 1969; O Veronici, Belzebubu i kucanju na neizvjesna vrata, 1970; Četvrta životinja, 1972; Prirodopis, 1974; Izmišljotine, 1976; Razdoblje karbona, 1981; Rasuti teret, 1985), potom, nakon devetogodišnje stanke, zbirke Zvjezdarnica i Cvjetni trg (obje 1994) te Hodanje uz prugu (1997), Žamor (2005), Negdje (2013) i Kasno ljeto (2017). Njegova poezija, u kojoj se iskazuje erudicija i poznavanje likovne umjetnosti („fenomenologija oka“, Z. Mrkonjić), fenomenološki propituje svijet svakodnevnih i običnih stvari u kojima prevladava razbijeno mnoštvo pojedinačnosti koje se nastoje sklopiti u smislenu cjelinu. Njegova »poetika očitosti« (Z. Mrkonjić), u kojoj male, sporedne i nepoetične stvari postaju predmetom opjevavanja, usmjerena je na pisanje kao pokret imenovanja, u kojem jezik više nema komunikacijsku funkciju već funkciju mišljenja, kazivanja i djelovanja (C. Milanja). Primjetno je povezivanje svakodnevnih izričaja s nepripadajućim leksičkim sadržajima i istraživanje na planu metrike, sintakse, semantike i metaforike. Već se u prvoj zbirci zapaža kako se Dragojević u komponiranju knjige koristi pravilom da u drugom dijelu slijedi dnevnik teksta, kao svojevrsni autoreferencijalni komentar. Također se iz jedne zbirke u drugu ponavljaju neke pjesme pokazujući ne samo na sponu među pojedinim zbirkama već i perpetuiranost, variranje i prepletanje provodnih motiva. Dragojević briše granice između eseja i priče, proze i poezije, slobodnoga i vezanog stiha i inaugurira žanrovski hibrid poetskog eseja. U duhu suvremenih poststrukturalističkih filozofskih traganja i ujedinjenjem esejističke faktografije i poetske maštovitosti, Dragojevićeva poezija otvara prostore nove semantičnosti i jedan je od najistaknutijih pjesničkih opusa moderne hrvatske književnosti.
Pisao je eseje, likovne prikaze i studije (Kosta Angeli Radovani, 1961; Albert Kinert, 1963). Dobitnik je Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus (1992), a Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo (2018) nije prihvatio.
KC (L)