ISBN: 324
Godina izdanja: Posle 1950.
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Tematika: Za decu

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Ilustracije:
Radivoje Knezevic


Samuil Yakovlevich Marshak (alternativni pravopis: Marchak) (ruski: Samuil Âkovlevič Maršak; 3. studenog [O.S. 22. listopada] 1887. - 4. srpnja 1964.) bio je sovjetski pisac bjeloruskog židovskog podrijetla, prevoditelj i pjesnik koji je pisao i za djecu i za odrasle. Prevodio je sonete i neka druga djela Williama Shakespearea, englesku poeziju (uključujući pjesme za djecu) i poeziju s drugih jezika. Maksim Gorki proglasio je Marshaka `utemeljiteljem ruske (sovjetske) dječje književnosti`.[1]

Rane godine
Marshak je rođen u židovskoj obitelji 3. studenog 1887. u Voronježu.[1] Njegov otac je bio predradnik u tvornici sapuna.[1] Imao je dobro kućno obrazovanje, a kasnije je studirao u gimnaziji (srednjoj školi) u Ostrogožsku, predgrađu Voronježa. Poeziju je počeo pisati tijekom djetinjstva u Voronježu. Njegov brat Ilja (koji je pisao pod pseudonimom M. Ilin) (1896—1953) i sestra Lija (koja je pisala kao Elena Ilina) (1901—1964) također su postali sovjetski pisci.

Godine 1902. obitelj Marshak preselila se u Sankt Peterburg. Došlo je do komplikacije: kao Židov, Marshak nije mogao legalno živjeti izvan planine naseljavanja, stoga nije mogao pohađati školu dok je živio u gradu. Filantrop i učenjak barun David Günzburg zainteresirao se za Marshaka i upoznao ga s utjecajnim kritičarom Vladimirom Stasovim.[1] Stasov je bio toliko impresioniran školskim književnim talentom da je za Samuila i njegovu obitelj uredio iznimku od paljanskih zakona.[potreban citat] Također je upoznao Marshaka s Maksimom Gorkim i Feodorom Šaljapinom.[2]

Godine 1904. Samuilu je dijagnosticirana tuberkuloza i više nije mogao živjeti u hladnoj klimi Sankt Peterburga. Maksim Gorki sredio je Samuila da živi sa svojom obitelji u crnomorskom ljetovalištu Jalti (1904. – 1907.). Gorki i Šaljapin su mu također plaćali školovanje i terapiju. Međutim, veći dio tog razdoblja proveo je u Kerchu, živeći s obitelji Fremerman.

Mladi pjesnik, filozof i prevoditelj
Godine 1904. objavio je svoje prve radove u časopisu Jewish Life, a sredinom do kasnih 1900-ih, Marshak je stvorio korpus cionističkih stihova, od kojih su se neki pojavili u takvim časopisima kao što je Young Judea.[1] Godine 1907. vratio se u Sankt Peterburg i nakon toga objavio brojne radove u popularnom časopisu Satyricon.

Marshak se nije uspio upisati na sveučilište u Rusiji zbog `političke nesigurnosti` te je zarađivao za život dajući lekcije i pišući za časopise.[2] Sa svog prvog putovanja na Bliski istok ponio je mnoge dojmove, pjesme i lijepu ženu.[2]

Godine 1912. preselio se u Englesku i studirao filozofiju na Sveučilištu u Londonu.[2] Zaljubio se u englesku kulturu i poeziju napisanu na engleskom.[2] Na zadnjoj godini Sveučilišta objavio je svoje prijevode pjesama Williama Blakea, Roberta Burnsa i Williama Wordswortha, objavljene u Rusiji.[2] Njegov posjet eksperimentalnoj `slobodnoj` školi u Walesu (koju je vodio tolstojanac Philip Oyler) 1913. zabilježen je kao događaj koji je potaknuo njegov profesionalni interes za djecu.

Neposredno prije Prvog svjetskog rata, 1914., vratio se u Rusiju i posvetio prevođenju.

Dječja poezija
Godine 1914. Marshak i njegova supruga radili su s djecom židovskih izbjeglica u Voronježu.[1] Smrt Marshakove kćeri 1915. usmjerila ga je prema dječjoj književnosti.[1] Godine 1920. preselio se u Yekaterinodar (sada Krasnodar) kako bi vodio pokrajinska sirotišta i ondje je sa skupinom entuzijasta, uključujući Jelenu Vasiljevu, organizirao Dječji grad koji je uključivao dječje kazalište, knjižnicu i studije.[1] Za ovo kazalište koautor je drama koje su kasnije postale knjiga Kazalište za djecu.[1]

Godine 1922. Marshak se vratio u tadašnji Petrograd kako bi postao voditelj Dječjeg književnog studija. U izdavačkoj kući Raduga (Raduga; na engleskom `rainbow`) objavio je sljedeća djela: Detki v kletke (Kids in a Cage), Požar (1923), Skazka o glupom myšonke (The Tale of a Silly Mouse), Sinââ ptica (Plava ptica), Cirkus (Cirkus), Moroženoe (Sladoled), Včera i segodnâ» (Jučer i danas) 1925., Bagaž (Prtljaga) 1926., Pudelʹ (Pudl), Počta (Pošta) 1927. i Vot kakoj rasseânnyj (Kakav odsutan tip) 1930.[3]

Marshak je imao plodnu karijeru u dječjoj književnosti. Sovjetski kritičar Viktor Shklovsky napisao je da je `Samuil Marshak shvatio da će se u novoj sovjetskoj republici pojaviti mnogi novi pisci. Stajao je na vratima književnosti, dobroćudni anđeo, naoružan ne mačem ili olovkom, već riječima o radu i nadahnuće.` [4] Marshakov doprinos polju dječje književnosti nije bio ograničen samo na njegova vlastita djela. Godine 1924. postaje voditelj dječjeg ogranka državne izdavačke kuće Gosizdat (GIZ), na kojoj dužnosti ostaje više od desetljeća. Kroz svoju ulogu urednika, Marshak je privukao neke od najboljih ruskih pisaca da se okušaju u pisanju za djecu, uključujući Evgenyja Schwartza i člana OBERIU-a Daniila Kharmsa....